Ivan

Poglavlje 6

6:1: Nakon toga Isus je otišao preko Galilejskog, to jest Tiberijadskog mora.
6:2: I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnicima.
6:3: A Isus se popeo na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima.
6:4: A bila je blizu Pasha, židovska svetkovina.
6:5: Kad je tada Isus podigao oči i vidio da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upitao je Filipa: “Gdje ćemo kupiti kruha da bi ovi jeli?”
6:6: A to je rekao isprobavajući ga jer je sâm znao što namjerava učiniti.
6:7: Filip mu je odgovorio: “Nije im dovoljno kruha ni za dvjesto dinara da svaki od njih nešto malo dobije.”
6:8: Jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekao mu je:
6:9: “Ovdje je jedan dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike?”
6:10: A Isus je rekao: “Posjednite ljude!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Tako su posjedali muškarci, na broj oko pet tisuća.
6:11: Tada je Isus uzeo kruhove i kad je zahvalio, razdijelio je učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od ribica, koliko god su htjeli.
6:12: Kad su se nasitili, rekao je svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”
6:13: Skupili su, dakle, i napunili dvanaest košara ulomaka od onih pet ječmenih kruhova što je preostalo onima koji su jeli.
6:14: Stoga su ljudi, kad su vidjeli čudo koje je Isus učinio, govorili: “Ovo je doista taj Prorok koji treba doći na svijet.”
6:15: Stoga kad je Isus shvatio da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, ponovo se povukao na goru, on sâm.
6:16: A kad se spustila večer, njegovi su učenici sišli na more
6:17: i ušli u lađu te krenuli preko mora prema Kapernaumu. I već se bilo smračilo, a Isus nije došao k njima.
6:18: A more se podizalo od silnog vjetra što je puhao.
6:19: Pošto su odveslali oko dvadeset pet ili trideset stadija, ugledali su Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi, pa su se prestrašili.
6:20: Ali im je on rekao: “To sam ja! Ne bojte se!”
6:21: Tada su ga drage volje primili u lađu, i lađa se odmah našla kod kopna kamo su pošli.
6:22: Sutradan je mnoštvo, što je stajalo na drugoj strani mora, vidjelo da tamo nije bilo druge lađe, osim one u koju su ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.
6:23: Ali su iz Tiberijade stigle druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio.
6:24: Kad je, dakle, narod vidio da Isusa nema ondje, ni njegovih učenika, ušli su i sami u lađe i došli u Kapernaum tražeći Isusa.
6:25: A kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: “Rabbi, kad si ovamo stigao?”
6:26: Isus je odgovorio te im rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, vi me tražite, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, već zato što ste jeli od kruhova i nasitili se.
6:27: Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji, jer je njega zapečatio Bog Otac!”
6:28: Tada su ga upitali: “Što moramo činiti da bismo radili djela Božja?”
6:29: Isus je odgovorio i rekao im: “Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.”
6:30: Nato su ga upitali: “Kakav nam onda znak pokazuješ da vidimo i povjerujemo ti? Što možeš napraviti?”
6:31: Naši su očevi jeli manu u pustinji, kao što je zapisano: ʻDao im je jesti kruh s neba.ʼ ”
6:32: Tada im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruha s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski.
6:33: Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”
6:34: Nato su mu rekli: “Gospodine, daj nam svagda toga kruha!”
6:35: A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, nikada neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti.
6:36: Ali rekao sam vam: i vidjeli ste me, a ne vjerujete.
6:37: Svi, koje mi Otac daje, doći će k meni, a onoga koji dolazi k meni nipošto neću izbaciti van.
6:38: Jer sam sišao s neba, ne da bih izvršio svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.
6:39: A ovo je volja Oca koji me je poslao: da od svih koje mi je dao nikoga ne izgubim, već da ga uskrsnem u posljednji dan.
6:40: I ovo je volja onoga koji me je poslao: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.”
6:41: Židovi su stoga mrmljali protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”
6:42: I govorili su: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kome poznajemo oca i majku? Kako onda on govori: ʻSišao sam s nebaʼ?”
6:43: Nato je Isus odgovorio te im rekao: “Ne mrmljajte među sobom!
6:44: Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.
6:45: Zapisano je u Prorocima: ʻI svi će biti poučeni od Boga.ʼ Stoga svaki koji sluša i pouči se od Oca, dolazi k meni.
6:46: Ne znači da je tko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga; on je vidio Oca.
6:47: Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj koji vjeruje u mene, ima život vječni.
6:48: Ja sam kruh života.
6:49: Vaši očevi su jeli manu u pustinji i pomrli.
6:50: Ovo je kruh koji silazi s neba da onaj tko od njega jede ne umre.
6:51: Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, zauvijek će živjeti. A kruh koji ću ja dati moje je tijelo, koje ću ja dati za život svijeta.”
6:52: Židovi su se tada prepirali među sobom govoreći: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jesti?”
6:53: Nato im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.
6:54: Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.
6:55: Jer je tijelo moje istinsko jelo i krv je moja istinsko piće.
6:56: Tko jede tijelo moje i pije krv moju, prebiva u meni i ja u njemu.
6:57: Kao što je mene poslao Otac koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene jede živjeti po meni.
6:58: Ovo je taj kruh koji je sišao s neba; ne kao što su vaši očevi jeli manu i pomrli. Tko jede ovaj kruh, zauvijek će živjeti.”
6:59: To je govorio u sinagogi dok je poučavao u Kapernaumu.
6:60: Zato su mnogi od njegovih učenika, kad su to čuli, rekli: “Tvrda je ovo besjeda! Tko to može slušati?”
6:61: A Isus ih je, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, upitao: “Sablažnjava li vas to?
6:62: A što ako ćete vidjeti Sina čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio?
6:63: Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.
6:64: Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko su oni što ne vjeruju i tko će ga izdati.
6:65: Onda je napomenuo: “Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca mojega.”
6:66: Od toga časa mnogi su se njegovi učenici vratili natrag i nisu više hodili s njim.
6:67: Tada je Isus upitao dvanaestoricu: “Hoćete li i vi otići?”
6:68: Nato mu je Šimun Petar odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života!
6:69: I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Krist, Sin Boga živoga.”
6:70: Isus im je odgovorio: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je od vas đavao?”
6:71: Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer je on bio jedan od dvanaestorice koji ga je trebao izdati.