Izaija

Poglavlje 2

2:1: Riječ koju je Izaija, sin Amozov, vidio glede Jude i Jeruzalema.
2:2: I dogodit će se u posljednjim danima, da će gora Doma GOSPODNJEGA biti utemeljena na vrhu gora i bit će uzvišena iznad brda; i svi će se narodi slijevati k njoj.
2:3: I mnogi će narodi poći i reći: “Dođite, uzađimo na goru GOSPODNJU, do Doma Boga Jakovljeva; i on će nas poučiti svojim putevima te ćemo hoditi stazama njegovima.” Jer će iz Siona Zakon izaći, i riječ GOSPODNJA iz Jeruzalema.
2:4: I on će suditi među nacijama i ukoriti mnoge narode; a oni će mačeve svoje prekovati u plugove, i koplja svoja u srpove. Narod protiv naroda neće više mača dizati niti se više neće učiti ratovanju.
2:5: Dome Jakovljev, dođi, da hodimo u svjetlosti GOSPODNJOJ!
2:6: Stoga si ti napustio narod svoj, dom Jakovljev, zato što se ispunjavaju zlom s istoka i gatari su poput Filistejaca, i dopadaju im se djeca tuđinaca.
2:7: I zemlja im je puna srebra i zlata, ni blagu njihovu nema kraja; i puna im je zemlja konjâ, ni kraja nema njihovim bojnim kolima.
2:8: I idola im je zemlja puna; iskazuju štovanje djelu ruku svojih onome što su prstima svojim napravili.
2:9: I malen čovjek se klanja, i velikaš se ponižava; stoga im ne opraštaj.
2:10: Uđi u stijenu i sakrij se u prašinu, zbog straha GOSPODNJEGA i zbog slave veličanstva njegova!
2:11: Uzvišen izgled ljudski bit će ponižen i bahatost ljudska bit će pognuta; i sâm GOSPOD bit će uzvišen u onaj dan.
2:12: Jer će dan GOSPODA nad vojskama doći na svakoga onoga koji je ohol i uznosit, i na svakoga onoga koji se uzdiže; i taj će biti ponižen.
2:13: I na sve cedrove libanonske što su uzvišeni i uzdignuti, i na sve hrastove bašanske;
2:14: i na sve gore visoke i na sva brda što su uzvišena;
2:15: i na svaku kulu visoku i na svaku zidinu utvrđenu;
2:16: i na sve brodove taršiške i na sve slike umiljate.
2:17: I uznositost čovjekova bit će srušena i bahatost ljudska bit će pognuta; a sâm GOSPOD bit će uzvišen u onaj dan.
2:18: I on će idole potpuno uništiti.
2:19: I oni će ulaziti u pukotine u stijenama i u špilje zemaljske zbog straha pred GOSPODOM i zbog slave veličanstva njegova, kada ustaje da strašno potrese zemlju.
2:20: U onaj dan čovjek će svoje idole od srebra i svoje idole od zlata, koje je sebi načinio da svakome iskazuje štovanje, baciti krticama i šišmišima,
2:21: ulazeći u pukotine u stijenama i u tjemena raspuklih stijena zbog straha pred GOSPODOM i zbog slave veličanstva njegova, kada ustaje da strašno potrese zemlju.
2:22: Okanite se čovjeka kome je dah u nosnicama njegovim; jer u čemu je vrijednost njegova?