Izaija

Poglavlje 6

6:1: One godine u kojoj je umro kralj Uzija vidio sam Gospodina kako sjedi na prijestolju visokom i uzvišenom, a skut je njegov ispunjavao Hram.
6:2: Iznad njega su stajali serafini, svaki je imao šest krila: dvama su zaklanjali lice svoje, a dvama su zaklanjali noge svoje, a dvama su letjeli.
6:3: I vikali su jedan drugome i govorili: “Svet, svet, svet je GOSPOD nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!”
6:4: I zatresli su se dovratnici na vratima od glasa onoga koji je vikao i Dom se napunio dimom.
6:5: Nato sam rekao: “Jao meni, jer sam propao! Zato što sam ja čovjek nečistih usana i prebivam usred naroda nečistih usana; jer su oči moje vidjele Kralja, GOSPODA nad vojskama!”
6:6: Uto je jedan od serafina doletio k meni; u ruci mu je bila žeravica koju je kliještama uzeo sa žrtvenika.
6:7: I njima se dotaknuo usta mojih i rekao: “Evo, ovo se dotaklo usana tvojih: i tvoja je nepravda uklonjena, i grijeh tvoj je očišćen.”
6:8: Također sam čuo glas Gospodnji, kako govori: “Koga ću poslati i tko će poći za nas?” Tada sam ja rekao: “Evo me! Pošalji mene!”
6:9: A on je rekao: “Idi i reci ovome narodu: ‘Zaista slušate, ali ne razumijete; i zaista gledate, ali ne shvaćate.’
6:10: Usali srce toga naroda i otežaj mu uši i zaslijepi mu oči, da očima svojim ne vide i ušima svojim ne čuju i srcem svojim ne razumiju te se ne obrate i ne budu ozdravljeni.”
6:11: Nato sam rekao: “Dokle, Gospodine?” A on je odgovorio: “Sve dok gradovi ne ostanu pusti bez stanovnika, i kuće bez ljudi, a zemlja potpuno opustošena,
6:12: i dok GOSPOD ljude ne odmakne daleko te da bude velika pustoš usred zemlje.
6:13: No ipak će u njoj ostati desetina, i ona će se vratiti i bit će izjedena, poput lipe ili poput hrasta čija deblo ostaje kad popada lišće njihovo. Tako će sveto sjeme biti deblo njihovo.”