Izaija 63 - KJV

Izaija

Poglavlje 63

Dan osvete GOSPODNJE

63:1
Tko je taj što dolazi iz Edoma, u odjeći obojenoj iz Bozre, taj što je slavan u ruhu svome, što korača u silini snage svoje? “Ja koji govorim u pravednosti, koji sam moćan spasiti.”
63:2
Zašto si ti crven u ruhu svome, i odjeća tvoja kao u onoga koji gazi u kaci za vino?
63:3
“U tijesku sam sâm gazio i nitko od naroda nije bio sa mnom. Jer ću ih gaziti u srdžbi svojoj i gnječiti ih u bijesu svome; i krv će njihova poškropiti odjeću moju i umrljat ću svo odijelo svoje.
63:4
Jer dan osvete mi je na srcu i godina otkupljenika mojih dolazi.
63:5
I ja sam pogledao i nije bilo nikoga da pomogne; i začudio sam se što nije bilo nikoga da podrži. Stoga mi je mišica moja pribavila spasenje, i bijes moj, on me je podržao.
63:6
I u srdžbi ću svojoj narode zgaziti i opiti ih u bijesu svome i snagu njihovu do zemlje oboriti.”

Spominjanje na

GOSPODNJE milosrđe

63:7
Spominjat ću se blagosti GOSPODNJIH i hvala GOSPODNJIH, prema svemu što nam je GOSPOD dodijelio, i velike dobrote prema domu Izraelovu koju im je dodijelio po milosrđima svojima i po mnoštvu blagosti svojih.
63:8
Jer je rekao: “Zasigurno su oni narod moj, sinovi koji neće lagati.” Tako je on bio Spasitelj njihov.
63:9
U svim njihovim mukama on je bio mučen, i anđeo nazočnosti njegove njih je spasio. U ljubavi svojoj i u smilovanju svojemu on ih je otkupio te ih držao i nosio ih u sve davne dane.
63:10
Ali oni su se pobunili i mučili njegova Duha Svetoga. Stoga se je on okrenuo da im bude neprijatelj te je zaratio protiv njih.
63:11
Tada se je sjetio davnih dana, Mojsija i naroda njegova govoreći: “Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora s pastirom stada svoga? Gdje je onaj koji je u njega stavio svoga Duha Svetoga,
63:12
onoga koji ih je vodio desnicom Mojsijevom svojom slavnom mišicom, razdjeljujući vodu pred njima, da sebi pribavi vječno ime,
63:13
koji ih je vodio preko dubina kao konja po pustinji, da se ne bi spoticali?”
63:14
Kao što životinja silazi u dolinu, Duh GOSPODNJI dao mu je da počine. Tako si ti vodio narod svoj da sebi pribaviš slavno ime.
63:15
Pogledaj s neba i promotri iz obitavališta svoje svetosti i svoje slave. Gdje je revnost tvoja i snaga tvoja, zvuk nutrine tvoje i milosrđa tvoja prema meni? Zar su se suspregnuli?
63:16
Bez sumnje ti si naš otac, premda Abraham i ne zna za nas i Izrael nas ne poznaje, ti si, GOSPODE, otac naš; Otkupitelj naš, ime je tvoje oduvijek.
63:17
GOSPODE, zašto si nam dopustio da s puteva tvojih zastranimo i otvrdnuo srce svoje da se tebe ne bojimo? Vrati se radi slugu svojih, plemenā baštine svoje.
63:18
Narod svetosti tvoje zaposjeo ga je, ali zakratko: protivnici naši izgazili su svetište tvoje.
63:19
Mi smo tvoji; nikada nisi vladao nad njima, oni nisu nazivani imenom tvojim.