Izaija

Poglavlje 9

Jer nam se dijete rodilo

9:1

Ali takve magle neće biti kakva je bila u muci njezinoj, kada je ono isprva blago potištio zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, a kasnije ju je teško potištio, put mora, s one strane Jordana, u Galileji narodskoj.

9:2

Narod koji je u tami hodio ugledao je svjetlost veliku; onima koji su prebivali u zemlji sjene smrti, njima je svjetlost zasjala.

9:3

Umnožio si narod, a radost nisi povećao; raduju se pred tobom radošću kao u žetvi i kao što se čovjek raduje kada se dijeli plijen.

9:4

Jer ti si slomio jaram bremena njegova i štap s ramena njegova, šiba njegovog tlačitelja, kao u dan midijanski.

9:5

Jer je svaka bitka ratnička puna zbunjujuće galame i odjeća je u krv uvaljana, ali će to gorjeti i biti ognju gorivo.

9:6

Jer nam se dijete rodilo, sin nam je podaren; i na njegovom će ramenu biti vlast. I nadjenut će mu ime: Čudesan, Savjetnik, Moćni Bog, Otac vječni, Knez mira.

9:7

Povećavanju vladavine njegove i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim i nad kraljevstvom njegovim; odredit će ga i utvrdit će ga u pravednom sudu i u pravdi odsada i zauvijek. Revnost GOSPODA nad vojskama to će izvršiti.

Osuda oholosti i tlačenja

9:8

Gospodin je poslao riječ prema Jakovu, i ona je pala na Izrael.

9:9

I sav će narod znati, baš Efrajim i stanovnici Samarije, koji su govorili oholo i tvrdokornog srca:

9:10

“Opeke su popadale, ali mi ćemo graditi kamenom klesanim; smokvici su posječeni, ali mi ćemo ih zamijeniti cedrovima.”

9:11

Stoga će GOSPOD usmjeriti Rezinove protivnike protiv njega i udružiti njegove neprijatelje:

9:12

Sirijce sprijeda i Filistejce straga; i oni će ustima otvorenim proždirati Izraela. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.

9:13

Jer se narod ne obraća onomu koji ga udara, i nisu tražili GOSPODA nad vojskama.

9:14

Stoga će GOSPOD odsjeći Izraelu glavu i rep, granu i rogoz u jednome danu.

9:15

Starac i uglednik, taj je glava, a prorok koji poučava laži, taj je rep.

9:16

Jer vođe ovoga naroda navode ga na pogrešku, a oni koji su od takvih vođeni uništeni su.

9:17

Stoga se Gospodin neće radovati mladićima njihovim niti će biti milosrdan njihovoj siročadi i udovicama njihovim; jer je svatko licemjer i zločinac, i svaka usta govore ludost. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.

9:18

Jer opačina plamti kao oganj; proždire drač i trnje i spalit će šumsko žbunje, te će se uspeti poput uspinjanja dima.

9:19

Od gnjeva GOSPODA nad vojskama zemlja se pomračila i narod će biti kao gorivo ognju; nitko neće štedjeti brata svoga.

9:20

I ščepat će zdesna, te biti gladan, i pojest će slijeva, no neće se nasititi. Svatko će jesti meso svoje vlastite mišice:

9:21

Manaše Efrajima, a Efrajim Manašea; i oni će zajedno biti protiv Jude. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.