Izreke

Poglavlje 17

17:2: Mudar sluga vladat će nad sinom koji sramoti te će među braćom imati udio u baštini.
17:3: Topionica je za srebro, a peć za zlato; a GOSPOD iskušava srca.
17:4: Zločinitelj se priklanja usnama prijevarnim, a lažljivac priklanja uho k jeziku zlobnom.
17:5: Tko se podsmjehuje siromahu, pogrđuje Stvoritelja njegovog; i onaj tko se veseli nesreći, neće ostati nekažnjen.
17:6: Djeca djece su kruna starcima, a djeci su slava očevi njihovi.
17:7: Besjeda izvanredna ne dolikuje ludome, još manje knezu usne lažljive.
17:8: Dar je kao kamen dragocjeni u očima onoga koji ga posjeduje: kamo god se okrene, uspijeva.
17:9: Onaj tko pokriva prijestup, traži ljubav; a onaj tko ponavlja slučaj, razdvaja dobre prijatelje.
17:10: Ukor utječe više na mudra čovjeka nego stotinu udaraca na luđaka.
17:11: Zao čovjek samo traži buntovništvo, stoga će se okrutan glasnik poslati na njega.
17:12: Radije neka čovjek sretne medvjedicu kojoj su ugrabili mlade nego luđaka u ludosti njegovoj.
17:13: Tko uzvraća zlim za dobro, zlo se neće odmaknuti od doma njegovog.
17:14: Početak svađe je kao kad netko ispusti vodu; stoga napusti prepirku prije nego se zaplete.
17:15: Onaj tko opravdava opakoga i onaj tko sudi pravednoga, i ta obojica su gnjusoba GOSPODU.
17:16: Čemu novac u ruci ludoga, da zadobi mudrost, budući da nema srca za to?
17:17: Prijatelj ljubi u svako doba, a brat se rađa u nedaći.
17:18: Čovjek kome nedostaje razum plješće rukama i postaje jamac u nazočnosti prijatelja svojih.
17:19: Tko ljubi prijestup, taj ljubi svađu; i onaj tko uzvisuje vrata svoja, traži propast.
17:20: Onaj tko ima srce prkosno neće naći dobra; i onaj tko ima izopačeni jezik, zapada u zloću.
17:21: Onaj tko rodi ludoga, to mu je na žalost; i otac ludoga nema radosti.
17:22: Veselo srce djeluje dobro kao lijek, a slomljeni duh suši kosti.
17:23: Opaki čovjek prima mito iz njedara da izvrne puteve pravednog suda.
17:24: Mudrost je pred onim koji ima razum, a ludomu su oči do nakraj zemlje.
17:25: Ludi sin žalost je ocu svojemu i gorčina onoj koja ga je rodila.
17:26: Također nije dobro kazniti pravednika, niti tući knezove zbog pravičnosti.
17:27: Onaj tko ima spoznaju, usteže riječi svoje; a čovjek razborit je izvanredna duha.
17:28: Čak se i luđaka, kada šuti, smatra mudrim; i onaj tko zatvara usne svoje, smatra se razboritim čovjekom.