Jeremija

Poglavlje 8

8:2: I razastrijet će ih pred suncem i pred mjesecom i pred svom vojskom nebeskom, koje su ljubili i kojima su služili i za kojima su hodili i koje su tražili i kojima su iskazivali štovanje. Neće ih se pokupiti niti pokopati, bit će za gnoj na licu zemlje.
8:3: I sav će ostatak, koji preostaje od toga zloga roda, koji preostaje po svim mjestima kamo sam ih prognao, izabrati smrt radije nego život”, govori GOSPOD nad vojskama.
8:4: Još im trebaš reći: “Ovako govori GOSPOD: Hoće li pasti, a da neće ustati? Hoće li otići, a da se neće vratiti?
8:5: Zašto se onda ovaj narod jeruzalemski okrenuo trajnom odmetništvu? Drže se prijevare, odbijaju se vratiti.
8:6: Slušao sam i počuo, no oni ne govore ispravno. Nitko se nije pokajao za opakost svoju, govore: ‘Što sam učinio?’ Svatko je okrenuo svojim smjerom kao kad konj hiti u bitku.
8:7: Da, i roda na nebu zna svoje pravo vrijeme, i grlica i ždral i lastavica opažaju vrijeme svog odlaska; a narod moj ne poznaje suda GOSPODNJEGA.
8:8: Kako možete reći: ‘Mi smo mudri i kod nas je Zakon GOSPODNJI’? Evo, zasigurno je uzalud to napravio; pisaljka pisarā je uzaludna.
8:9: Mudri su posramljeni, smeteni i uhvaćeni. Evo, odbacili su riječ GOSPODNJU; i kakva je to mudrost u njima?
8:10: Stoga ću žene njihove dati drugima, i polja njihova onima koji će ih baštiniti. Jer je svatko od najmanjeg pa sve do najvećeg predan pohlepi, od proroka pa sve do svećenika svi lažno postupaju.
8:11: Jer neznatno liječe ranu kćeri naroda mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’, kada mira nema.
8:12: Jesu li se posramili kad su počinili gnjusobu? Ne, nisu se nimalo posramili niti su se zacrvenjeli. Stoga će popadati među one što padaju, srušit će se u vrijeme pohođenja svoga”, govori GOSPOD.
8:13: “Zasigurno ću ih istrijebiti”, govori GOSPOD. “Neće više biti grožđa na lozi ni smokava na smokvi, i lišće će se osušiti. I sve što sam im dao, otići će od njih.”
8:14: Zašto mi još stojimo? Sakupite se te uđimo u utvrđene gradove i ondje se utišajmo; jer GOSPOD, Bog naš, utišao nas je i napojio nas vodom od žuči zato što smo sagriješili protiv GOSPODA.
8:15: Čekali smo mir, no dobro nije došlo, i vrijeme ozdravljenja, a evo nevolje!
8:16: Iz Dana se čuje hrzanje konja njegovih, sva se zemlja trese na zvuk njiske pastuha njegovih; jer dolaze da proždru zemlju i sve što je u njoj, grad i one koje u njemu žive.
8:17: “Jer, evo, poslat ću među vas zmije, zmije bazilske koje se ne mogu začarati, i one će vas ujedati”, govori GOSPOD.
8:18: Kad bih se mogao utješiti zbog žalosti, srce je moje klonulo u meni.
8:19: Gle, glas vapaja kćeri naroda mojega zbog onih što žive u zemlji dalekoj: “Zar GOSPOD nije na Sionu? Zar kralj njegov nije na njemu? Zašto su me na srdžbu izazvali izrezbarenim likovima svojim, i tuđinskim ispraznostima?”
8:20: “Žetva je prošla, ljeto je gotovo, a mi nismo spašeni.”
8:21: “Zbog rane kćeri naroda mojega i ja sam ranjen, u crnini sam, obuzela me je zapanjenost.
8:22: Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Zašto se onda ne obnavlja zdravlje kćeri naroda mojega?”