Job

Poglavlje 3

3:1: Nakon toga Job je otvorio svoja usta i prokleo dan svoj;
3:2: Zatim je Job progovorio i rekao:
3:3: “Neka onaj dan kad sam se rodio nestane i ona noći u kojoj je bilo rečeno: ‘Začelo se muško dijete!’
3:4: Neka taj dan postane tama! Neka se Bog na njega ne obazire odozgo, ni neka svjetlost ne zasvijetli na njega!
3:5: Neka ga tama i sjena smrti oboji, neka oblak na njemu prebiva, neka ga pomračina dana prestravi!
3:6: A noć onu, neka je tama zgrabi, neka se ne pridodaje danima godine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci!
3:7: Evo, neka noć ona bude pusta, neka u nju ne ulazi klicanje radosno!
3:8: Neka je prokunu oni što dan proklinju koji su spremni podići tugu svoju!
3:9: Neka zvijezde njezina sumraka potamne, neka svjetlost traže, no nijedne nema, ni neka osvit dana nikad ne ugleda!
3:10: Zato što nije zatvorio vrata utrobe majke moje, ni sakrio muku od očiju mojih!
3:11: Zašto nisam mrtav od utrobe? Zašto nisam izdahnuo kad sam izlazio iz utrobe?
3:12: Zašto su me koljena prihvatila? Ili zašto su prsa da bi ih sisao?
3:13: Jer sada bih mirno ležao i mirovao, spavao bih, tada bih spokojan bio,
3:14: s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su za sebe izgradili pusta mjesta,
3:15: ili s knezovima što imaju zlato, koji su kuće svoje napunili srebrom.
3:16: Ili što kao nedonošče sakriveno ne bih bio, kao dojenčad koja svjetlo nikada nisu vidjela.
3:17: Opaki se ondje prestaju uznemiravati, i umorni ondje počivaju.
3:18: Ondje sužnjevi počivaju zajedno; ne čuju više glas tlačitelja.
3:19: Mali i veliki su ondje, i sluga je slobodan od gospodara svoga.
3:20: Čemu darovati svjetlo bijedniku i život onima koji su ogorčeni u duši
3:21: koji čeznu za smrću, no ona ne dolazi, i kopaju za njom više nego za blagom skrivenim;
3:22: koji se silno raduju, i veseli su kada grob nađu?
3:23: Zašto darovati svjetlost čovjeku čiji je put sakriven, koga je Bog ogradio?
3:24: Jer uzdisanje moje dolazi prije nego što jedem i urlici se moji kao vode razlijevaju.
3:25: Jer onoga čega sam se najviše bojao došlo je na mene i ono od čega sam strahovao snašlo me je.
3:26: Nisam bio siguran, ni spokoja nisam imao, niti sam bio miran, a nevolja je došla.”