Job

Poglavlje 37

37:1: Od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga je iskočilo.
37:2: Slušajte pozorno žamor glasa njegova i zvuk što izlazi iz usta njegovih.
37:3: On njime upravlja pod čitavim nebom, i munjom njezinom do krajeva zemlje.
37:4: Za njom neki glas riče, grmi on glasom uzvišenosti svoje; i neće ih zadržati, kad se glas njegov začuje.
37:5: Bog čudesno grmi glasom svojim, nešto veliko on čini što mi dokučiti ne možemo.
37:6: Jer snijegu govori: ‘Padni na zemlju!’; isto tako i sitnoj kiši i jakoj kiši snage njegove.
37:7: On pečati ruku svakome čovjeku da bi svi ljudi spoznali djela njegova.
37:8: Tada zvijeri ulaze u brloge i ostaju u svojim mjestima.
37:9: S juga dolazi vihor, a sa sjevera studen.
37:10: Od daha Božjega nastaje mraz i široke vode se stješnjavaju.
37:11: Također i zalijevanjem natapa gusti oblak; i raspršuje svoj svijetli oblak.
37:12: I on se okreće unaokolo po savjetima svojim, da bi učinili sve što im on zapovijeda nad licem svijeta na zemlji.
37:13: Navodi ga da dođe bilo za popravak ili za zemlju njegovu ili za milosrđe.
37:14: Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna djela Božja.
37:15: Znaš li kada ih je Bog rasporedio ili učinio da zasvijetli svjetlost oblaka njegovog?
37:16: Znaš li ti ravnotežu oblaka, čudesna djela onoga koji je savršene spoznaje?
37:17: Kako li je odjeća tvoja topla, kada on umiri zemlju južnim vjetrom?
37:18: Jesi li ti s njim razapinjao nebo, koje je čvrsto, i poput lijevanog zrcala?
37:19: Pouči nas što ćemo mu reći; jer ne možemo pripremiti besjedu našu zbog tame.
37:20: Zar će mu se reći da ja govorim? Ako čovjek govori, zasigurno će biti progutan.
37:21: A sada ljudi ne vide sjajnu svjetlost koja je na oblacima; nego vjetar prolazi i raščišćuje ih.
37:22: Sa sjevera dolazi dobro vrijeme; kod Boga je strašno veličanstvo.
37:23: Dotičući se Svesilnoga, njega ne možemo odgonetnuti; on je odličan u snazi i sudu i obilan u pravdi; on nikoga neće tlačiti.
37:24: Stoga ga se ljudi boje; on se ne obazire na nekoga koji je mudra srca.”