Job
Poglavlje 7
Job nastavlja govoriti
- 7:1
- Nije li čovjeku određeno vrijeme na zemlji? I nisu li dani njegovi nalik na dane najamnika?
- 7:2
- Kao što sluga žarko žudi za hladom, i kao što najamnik čeka plaću za svoj posao,
- 7:3
- tako su me zapali mjeseci ispraznosti i zamorne noći su mi određene.
- 7:4
- Kada legnem, kažem: ‘Kada ću ustati i kada li će noć proći?’ I zasitim se prevrtanja do osvita dana.
- 7:5
- Tijelo mi se zaodjenulo crvima i grumenima zemlje, koža mi je popucala i postala odvratna.
- 7:6
- Dani su moji brži od čunka i provedeni su bez nade.
- 7:7
- Spomeni se da je život moj samo vjetar, oči moje više dobro vidjeti neće!
- 7:8
- Oko onoga koji me gleda više me gledati neće; oči su tvoje na meni, a mene nema.
- 7:9
- Kao što se oblak rasplinjava i nestaje, tako onaj koji silazi u grob, više ne izlazi.
- 7:10
- Ne vraća se više domu svome i ne poznaje ga više mjesto njegovo.
- 7:11
- Stoga ja neću zauzdati usta svoja; govorit ću u patnji duha svoga, u gorčini duše svoje ja ću se jadati.
- 7:12
- Zar sam ja more ili kit, da si ti stražu postavio nada mnom?
- 7:13
- Kada kažem: ‘Postelja će me moja utješiti, ležaj će mi olakšati jade’,
- 7:14
- tada me snovima plašiš i prestravljuješ me viđenjima.
- 7:15
- Tako da mi duša izabire gušenje te radije smrt nego život.
- 7:16
- To mi se ogadilo; ne bi živio zasvagda; pusti me, jer su dani moji isprazni!
- 7:17
- Što je čovjek da ga veličaš? I da srce svoje postavljaš nad njim?
- 7:18
- Da ga i svakoga jutra pohodiš i svakoga trena da ga isprobavaš?
- 7:19
- Koliko li dugo nećeš od mene odstupiti, ni pustiti me dok pljuvačku svoju ne progutam?
- 7:20
- Sagriješio sam; što ću učiniti tebi, štititelju ljudi? Zašto si mene postavio kao znak protiv tebe, tako da sam teret samome sebi?
- 7:21
- I zašto prijestupa moga ne možeš oprostiti i ukloniti nepravdu moju? Jer ću sada u prahu zaspati, i ti ćeš me ujutro tražiti, ali me više neće biti.”