Job
Poglavlje 9
Job odgovara
- 9:1
- Nato je Job progovorio i rekao:
- 9:2
- “Znam da je to sigurno istina: no kako da čovjek bude pravedan pred Bogom?
- 9:3
- Ako bi se netko nadmetao s njim, odgovoriti mu ne bi mogao ni jednom od tisuću.
- 9:4
- On je mudar u srcu i snagom moćan; tko se osilio protiv njega i uspio?
- 9:5
- On gore premješta, a one to ni ne znaju; on ih u srdžbi svojoj preokreće,
- 9:6
- on potresa zemlju iz mjesta njezina, i stupovi njezini podrhtavaju.
- 9:7
- On zapovijeda suncu i ono se ne uzdiže; i zvijezde pečati.
- 9:8
- On sâm nebesa je razapeo i po valovima morskim korača.
- 9:9
- On je načinio Medvjede i Oriona i Vlašiće i odaje na jugu.
- 9:10
- On čini silna djela, neistraživa, da, i čudesa koja broja nemaju.
- 9:11
- Evo, ide pored mene, a ja ga ne vidim; i prolazi, no ja ga ne opažam.
- 9:12
- Gle, uzima, tko ga može spriječiti? Tko li će mu reći: ‘Što radiš?’
- 9:13
- Ako li Bog ne bi ustegnuo srdžbu svoju, pod njim se saginju oholi pomoćnici.
- 9:14
- Kako onda da mu odgovorim, i da ja izaberem riječi da se raspravljam s njim ?
- 9:15
- Njemu, premda bih i pravedan bio, još mu ne bih odgovorio, nego bih molbe uputio sucu svome.
- 9:16
- Ako bih ga zazvao i on bi mi odgovorio, još ne bih vjerovao da je on glas moj čuo.
- 9:17
- Jer me olujom lomi i bez razloga umnožava rane moje.
- 9:18
- Ne dopušta mi ni da dah svoj uzimam, nego me puni gorčinom.
- 9:19
- Ako govorim o snazi, evo, on je jak; ako li o prosudbi, tko će mi odrediti vrijeme za zastupanje?
- 9:20
- Kada bih se opravdavao, moja usta bi me osudila; ako li kažem: ‘Ja sam besprijekoran’, dokazala bi da sam i izopačen.
- 9:21
- Da sam ja bio besprijekoran, još ne bih dušu svoju upoznao; prezreo bih život svoj.
- 9:22
- Sve je to jedno, stoga ja kažem: ‘On uništava i besprijekornoga i opakoga.’
- 9:23
- Kad bič najednom ubija, on se smije iskušenju nedužnih.
- 9:24
- Zemlja je predana u ruke opakoga, on sucima njezinim lica zastire. Ako li ne, gdje je i tko je on?
- 9:25
- A dani su moji brži od dostavljača, bježe, ništa dobro ne vide.
- 9:26
- Prošli su kao lađe brze, kao orao što na plijen žuri.
- 9:27
- Kažem li: ‘Zaboravit ću jadikovku svoju, ostavit ću potištenost svoju i utješiti se’,
- 9:28
- bojim se svih muka svojih, znam da me ti ne držiš nedužnim.
- 9:29
- Ako li sam opak, zašto onda da se uzalud trudim?
- 9:30
- Kad bih se vodom sniježnicom oprao, i ruke svoje učinio nikad čišćima,
- 9:31
- opet bi me u jarak zagnjurio, i odjeća moja bi me se gnušala!
- 9:32
- Jer on nije čovjek kao što sam ja, da mu odgovaram i da na sud idemo zajedno.
- 9:33
- Ni nema nekakva posrednika među nama da ruke svoje položi na nas obojicu,
- 9:34
- neka šibu svoju od mene makne, te neka me strah njegov više ne straši!
- 9:35
- Onda ću govoriti, i neću ga se bojati, no to nije tako sa mnom!