Nehemija

Poglavlje 2

2:1: I dogodilo se u mjesecu Nisanu, dvadesete godine kralja Artakserksa da je vino bilo pred njim. Tada sam uzeo vino i dao ga kralju. A prije nikada nisam bio tužan u njegovoj nazočnosti.
2:2: Stoga mi je kralj rekao: “Zašto ti je lice tužno, budući da nisi bolestan? Nije to ništa drugo nego žalost u srcu!” Nato sam se jako uplašio
2:3: i rekao kralju: “Neka kralj živi zauvijek! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad grad, mjesto grobnica očeva mojih, leži opustošen, a vrata su mu ognjem progutana?”
2:4: Tada me je kralj upitao: “Dakle što ti tražiš?” Tako sam se pomolio Bogu nebeskom
2:5: i odgovorio kralju: “Ako se kralju sviđa i ako je sluga tvoj našao naklonost pred očima tvojim, da bi me ti poslao u Judu, u grad grobnica očeva mojih, da ga sagradim.”
2:6: Zatim me je kralj upitao (i kraljica je sjedila pokraj njega): “Koliko dugo bi trajalo tvoje putovanje? I kada ćeš se vratiti?” Tako se svidjelo kralju da me pošalje te sam mu naznačio vrijeme.
2:7: Nadalje sam rekao kralju: “Ako se kralju sviđa, neka mi budu dana pisma za upravitelje s one strane rijeke da me propuste sve dok ne dođem u Judu;
2:8: i pismo Asafu, čuvaru kraljeve šume, da mi podari drvenu građu za napraviti potporne grede na vratima dvora koja pripadaju Domu, i za gradske zidine i za kuću u kojoj ću boraviti.” I udijelio mi je kralj, prema dobroj ruci Boga mojega koja je bila nada mnom.
2:9: Zatim sam došao k upraviteljima s one strane rijeke i dao sam im kraljeva pisma. A kralj je poslao sa mnom vojne zapovjednike i konjanike.
2:10: Kad su za to čuli Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, to ih je jako ojadilo, to što je došao čovjek da traži blagostanje za sinove Izraelove.
2:11: Tako sam stigao u Jeruzalem, te ostao ondje tri dana.
2:12: Zatim sam ustao noću, ja i nekoliko ljudi sa mnom, i nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem; a nisam imao nikakve životinje, osim životinje na kojoj sam ja jahao.
2:13: I izašao sam noću na Dolinska vrata baš pored Zmajskog izvora, te prema Smetlišnim vratima, i razgledao sam jeruzalemske zidine koje su bile srušene i vrata njihova ognjem progutana.
2:14: Zatim sam otišao do Izvorskih vrata i do Kraljevskog jezerca, ali ondje nije bilo mjesta za životinju, koja je bila ispod mene, da bi prošla.
2:15: Tada sam se uspeo noću uz potok, i razgledavao zidine, te se okrenuo natrag i ušao na Dolinska vrata i tako se vratio.
2:16: A upravitelji nisu znali kamo sam otišao ili što sam ja učinio, niti sam ja sve do sada to rekao Židovima: ni svećenicima, ni plemićima, ni upraviteljima, ni ostalima koji su izvodili taj posao.
2:17: Tada sam im rekao: “Vi vidite nesreću u kojoj se nalazimo: kako Jeruzalem leži opustošen, a vrata su mu ognjem spaljena. Hajde da sagradimo jeruzalemske zidine da više ne budemo sramota.”
2:18: Zatim sam im ispričao o ruci Boga mojega koja je bila dobra nada mnom, kao i kraljeve riječi koje mi je izrekao. Tada su rekli: “Ustanimo i gradimo!” Tako su im se osnažile ruke za to dobro djelo.
2:19: No kada su to čuli Sanbalat Horonac, i sluga Tobija Amonac, i Gešem Arapin ismijavali su nam se i prezirali nas te govorili: “Kakav je ovo posao koji vi radite? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?”
2:20: Nato sam im ja odgovorio te im rekao: “Bog nebeski, on će nam dati uspjeha. Stoga ćemo mi, sluge njegove, ustati i graditi. A vi nemate ni udjela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”