Nehemija

Poglavlje 4

4:1: Ali se dogodilo da kad je Sanbalat čuo da mi gradimo zid, razgnjevio se i jako ražestio te je izrugivao Židove.
4:2: Zatim je govorio pred svojom braćom i samarijanskom vojskom te je upitao: “Što rade ovi nemoćni Židovi? Zar hoće utvrditi same sebe? Zar hoće žrtvovati? Zar hoće sve završiti u jedan dan? Zar hoće iz hrpe krša vratiti u život kamenje koje je spaljeno?”
4:3: A Tobija, Amonac je bio uz njega te je rekao: “Baš to što oni grade, ako li im se neka lisica popne, čak će i ona srušiti njihove kamene zidine.”
4:4: Čuj, Bože naš, zato što smo prezreni! Okreni njihove poruge na njihovu glavu i predaj ih kao plijen u zemlju sužanjstva.
4:5: Ne pokrivaj njihove nepravde i ne dopusti da grijeh njihov bude izbrisan pred tobom jer su te izazvali na srdžbu pred graditeljima.
4:6: Tako smo mi gradili zid, te je sav zid bio povezan do svoje polovice. Jer je narod imao volju za rad.
4:7: Ali se dogodilo, da su se Sanbalat i Tobija, te Arapi, i Amonci i Ašdođani jako razgnjevili, kad su čuli da su izgrađene jeruzalemske zidine i da su se počele zatvarati pukotine.
4:8: I urotili su se svi oni zajedno da će doći te se boriti protiv Jeruzalema i ometati ga.
4:9: Ali mi smo uputili molitvu Bogu našemu te postavili stražu danju i noću protiv njih i zbog njih.
4:10: Zatim je Juda rekao: “Snaga nosačima tereta je klonula, a krša je mnogo tako da nećemo biti u stanju sagraditi zid!”
4:11: A naši protivnici su rekli: “Oni neće ni znati ni vidjeti dok ćemo ući među njih i pogubiti ih te prekinuti posao!”
4:12: I dogodilo se da kad su došli Židovi koji žive kraj njih, po deset puta su nam rekli: “Sa svih mjesta odakle se vraćate k nama oni će ići na vas!”
4:13: Stoga sam rasporedio u nizinskim mjestima iza zida i na uzvišenim mjestima; čak sam i rasporedio narod po obiteljima, s mačevima njihovim, kopljima njihovim i lukovima njihovim.
4:14: Tada sam vidio i ustao te sam rekao plemićima, i poglavarima i ostalom narodu: “Ne bojte se ih! Sjetite se Gospodina, koji je velik i strašan, i borite se za svoju braću, za sinove svoje i kćeri svoje, za žene svoje i kuće svoje!”
4:15: I dogodilo se, kad su naši neprijatelji čuli da nam je to poznato i da je Bog osujetio njihov naum, da smo se svi vratili k zidu, svaki k svome poslu.
4:16: I dogodilo se da je od toga vremena pa nadalje samo polovica mojih slugu obavljala posao, a druga polovica od njih držali su koplja i štitove, i lukove i oklope, i poglavari su bili iza svega doma Judina.
4:17: A oni koji su gradili na zidu i oni koji su nosili terete, s onima koji su tovarili, svaki je jednom svojom rukom radio svoj posao, a drugom rukom držao oružje.
4:18: Jer graditelji su tako gradili da je svaki nosio svoj mač pripasan uz bok. A onaj koji je svirao trubu bio je pokraj mene.
4:19: Rekao sam plemićima, poglavarima i ostalom narodu: “Posao je velik i opsežan, a mi smo se razdvojili na zidu, jedan daleko od drugoga.
4:20: Stoga na kojem mjesto čujete zvuk trube, uteknite tamo k nama! Bog naš borit će se za nas.”
4:21: Tako smo obavljali posao: polovica od njih držala je koplja od svanuća jutra do pojavka zvijezda.
4:22: Isto tako u to isto vrijeme rekao sam narodu: “Neka svaki sa svojim slugom prenoći u Jeruzalemu da nam može noću biti stražar, a danju radnik.”
4:23: Tako niti ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni stražari koji su me pratili, nitko od nas nije skidao svoje odjeće, osim kad ju je svaki skidao zbog pranja.