Nehemija

Poglavlje 9

9:1: Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca sakupili su se sinovi Izraelovi posteći i u kostrijeti i posuti zemljom.
9:2: Zatim su se oni od sjemena Izraelovog odvojili od svih tuđinaca: ustali su i priznavali svoje grijehe i nepravde svojih očeva.
9:3: I podigli su se na svome mjestu te čitali knjigu Zakona GOSPODA, Boga svojega, četvrtinu dana; a za druge četvrtine su priznavali grijehe i iskazivali štovanje GOSPODU, Bogu svome.
9:4: Zatim su stali na stepenice, od Levita: Ješua i Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani, te su zavapili jakim glasom GOSPODU, Bogu svome.
9:5: Tada su Leviti, Ješua i Kadmiel, Bani, Hašabnija, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: “Ustanite i blagoslivljajte GOSPODA, Boga vašega, uvijek i zauvijek! I neka bude blagoslovljeno tvoje slavno ime koje je uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale.
9:6: Ti, baš ti si GOSPOD, jedini! Ti si stvorio nebo, nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima. Ti sve održavaš, i vojska nebeska tebe štuje.
9:7: Ti si, GOSPOD, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura kaldejskoga i dao mu ime Abraham.
9:8: I našao si srce njegovo vjerno pred sobom i sklopio si Savez s njim da daš zemlju kanaansku, hetitsku, amorejsku i perižansku, i jebusejsku i girgašansku, da je daš, kažem, njemu i sjemenu njegovu te si izvršio riječi svoje, jer si ti pravedan.
9:9: I vidio si nevolju očeva naših u Egiptu i vapaj si njihov čuo kraj Crvenog mora.
9:10: Pokazao si znakove i čudesa na faraonu i na svim slugama njegovim, i na svom narod zemlje njegove; jer si znao da su postupali oholo protiv njih. Tako si sebi stekao ime kakvo je ono dan danas.
9:11: Ti si more pred njima razdvojio tako da su prešli usred mora po suhoj zemlji. A progonitelje si njihove u dubine bacio kao kamen među vode silne.
9:12: Štoviše ti si ih vodio stupom oblaka danju, a noću stupom ognjenim, svjetleći im po putu kojim su trebali ići.
9:13: Sišao si na goru Sinajsku i s neba si s njima govorio; i dao si im pravedne prosudbe, istinite zakone, dobre odredbe i zapovijedi.
9:14: Obznanio si im svoj sveti Šabat, i zapovjedio im propise, odredbe i zakone po ruci Mojsija, sluge svoga.
9:15: I s neba si im kruh davao za njihovu glad, a za njihovu žeđ iz stijene si im vodu izveo i obećao si im da uđu da zaposjednu zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati.
9:16: Ali su oni i očevi naši postupali oholo i otvrdnuli vratove svoje i zapovijedi tvoje nisu slušali.
9:17: Odbili su poslušati, i nisu promišljali o čudesima tvojim što si ih među njih učinio; no otvrdnuli su vratove svoje, i u buntovništvu svome odredili su predvodnika da se u ropstvo svoje vrate. Ali ti si Bog spreman na opraštanje, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velik u dobroti: i nisi ih napustio!
9:18: Da, kad su načinili lijevano tele i rekli: ‘To je Bog tvoj koji te izveo iz Egipta!’ I počinili su velika izazivanja,
9:19: a ti ih nisi u svome mnogostrukom milosrđu napustio u pustinji: stup od oblaka nije pred njima odstupao danju da ih vodi putem, niti stup ognjeni noću da im pokaže svjetlo i put kojim su trebali ići.
9:20: Dao si im i svoga dobrog duha da ih uputiš i nisi uskratio manu svoju njihovim ustima, i vodu si im dao za žeđ njihovu.
9:21: Da, četrdeset godina održao si ih u pustinji, tako da im ništa nije nedostajalo: i odijelo im nije ostarilo i noge im nisu oticale.
9:22: Štoviše dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih po krajevima: tako da su zaposjeli zemlju Sihona, i zemlju kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga.
9:23: I sinove si njihove umnožio kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si obećao očevima njihovim da će ući u nju da je zaposjednu.
9:24: Tako su sinovi ušli i zaposjeli zemlju, a ti si pred njima pokorio stanovnike te zemlje, Kanaance, s kraljevima njihovim i ljudima te zemlje, i predao si ih u ruke njihove da rade s njima što požele.
9:25: I osvojili su utvrđene gradove i zemlju plodnu i zaposjeli kuće pune svakog dobra, iskopane zdence, vinograde, maslinike i stabala voćaka u izobilju tako da su jeli i nasitili se i udebljali se te se nauživali u tvojoj velikoj dobroti.
9:26: Unatoč tome postali su neposlušni i pobunili se protiv tebe, i Zakon su tvoj bacili iza leđa svojih te pogubili proroke tvoje koji su svjedočili protiv njih da bi se tebi vratili, i jako su izazivali.
9:27: Stoga si ih predao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili. A u vrijeme nevolje svoje, kad su tebi zavapili, ti si ih s neba uslišio i u mnogostrukom milosrđu svome dao si im spasitelje, koji su ih spasili iz ruku neprijatelja njihovih.
9:28: Ali kad su se smirili, ponovo su pred tobom zlo činili, stoga si ih ti puštao u ruke neprijatelja njihovih tako da su vladali nad njima. Ipak kad su se obratili i zavapili k tebi, ti si ih s neba uslišio: i mnogo si ih puta izbavio po milosrđu svojemu.
9:29: I svjedočio si protiv njih da bi ih ponovo vratio tvome Zakonu: no oni su postupali oholo i nisu slušali zapovijedi tvoje te su griješili protiv tvojih prosudbi (koje kad neki čovjek izvršava, živjet će po njima). Ramena su izvlačili, otvrdnuli vratove svoje i nisu htjeli slušati.
9:30: A ipak ti si ih mnogo godina podnosio i svjedočio si svojim duhom protiv njih po prorocima svojim; no uho nisu htjeli prikloniti. Stoga si ih predao u ruke naroda tih zemalja.
9:31: Pored toga ti ih nisi potpuno uništio radi velikog milosrđa svojega, niti si ih napustio, jer ti si Bog milostiv i milosrdan.
9:32: Stoga sada, o Bože naš, veliki, moćni i strašni Bog, koji čuvaš Savez i milosrđe, neka ne izgleda pred tobom mala sva ova nevolja koja je došla na nas, na kraljeve naše i na knezove naše, i na svećenike naše i proroke naše, i na očeve naše i na sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva sve do dana današnjega.
9:33: Ali ti si pravedan u svemu što je došlo na nas, jer si ti postupao ispravno, a mi smo postupali opako.
9:34: Niti kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i očevi naši nisu držali Zakon tvoj, niti su slušali zapovijedi tvoje i svjedočanstva tvoja kojim si im svjedočio protiv njih.
9:35: Jer oni ti nisu služili u svom kraljevstvu i u tvojim velikim dobrima koja si im dao, i u prostranoj i plodnoj zemlji koju si stavio pred njih, niti se nisu okrenuli od svojih zlih djela.
9:36: Evo, mi smo danas sluge, i u zemlji koju si dao očevima našim da jedu njene plodove i njena dobra, evo mi smo sluge u njoj.
9:37: A ona donosi puno uroda kraljevima koje si nad nama postavio zbog grijeha naših, i oni po volji svojoj vladaju nad tijelima našim i nad stokom našom, a mi smo u velikoj nesreći!
9:38: I zbog svega toga obvezujemo se tvrdim savezom i zapisujemo ga; a naši knezovi, Leviti i svećenici pečate ga.