Pjesma nad pjesmama

Poglavlje 2

2:2: Što je ljiljan među trnjem, to je ljubljena moja među kćerima.
2:3: Što je stablo jabuke među šumskim stablima, to je ljubljeni moj među sinovima; sjedila sam pod sjenom njegovom s velikim užitkom, a plodovi njegovi bili su slatki ustima mojim.
2:4: Uveo me u kuću gozbe i ljubav je bio stijeg njegov nada mnom.
2:5: Okrijepite me bocama, utješite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
2:6: Njegova je lijeva ruka pod glavom mojom, a desnom me grli.
2:7: Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ni ne probudite ljubav moju dok sama ne poželi!
2:8: Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, skačući po gorama, poskakujući po brdima.
2:9: Dragi je moj poput srne, ili kao mladi jelen. Evo ga, stoji iza zida našega, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
2:10: Dragi moj je progovorio i rekao mi: “Ustani, ljubljena moja, ljepotice moja, i otiđimo,
2:11: jer evo, zima je prošla, kiša je prestala i nestala.
2:12: Cvijeće se na zemlji pojavilo, vrijeme ptičjeg pjevanja dolazi i glas se grličin čuje u zemlji našoj.
2:13: Smokva je urodila prve plodove i loza sa zrelim grožđem miriše mirisom dobrim. Ustani, ljubljena moja, ljepoto moja i otiđimo.
2:14: Golubice moja, što si u pukotinama stijena, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje milo.”
2:15: Pohvatajte nam lisice, male lisice što pljačkaju lozu, jer je loza naša puna zrelog grožđa.
2:16: Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
2:17: Prije nego dan svane i sjene pobjegnu, vrati se, dragi moj: budi poput srne ili mladog jelena na gorama beterskim.