Pjesma nad pjesmama

Poglavlje 3

3:2: Ustat ću sada i optrčati grad, po ulicama i cestama širokim tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3:3: Čuvari koji obilaze grad našli su me pa sam ih upitala: “Jeste li vi vidjeli onoga koga ljubi duša moja?”
3:4: Samo malo nakon što sam pošla od njih, našla sam onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti da ode, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u odaju one koja me je začela.
3:5: Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim da ne budite ni ne probudite ljubav moju dok sama ne poželi!
3:6: Tko je taj koji dolazi iz pustinje kao stup dima, namirisan smirnom i tamjanom i svim puderima trgovačkim?
3:7: Pogledaj postelju njegovu, onu Salomonovu, oko nje šezdeset junaka od junaka Izraelovih.
3:8: Svi su vični mačevima, vješti u ratu, svakome je mač njegov na bedru zbog strahota u noći.
3:9: Kralj Salomon načinio je sebi kola bojna od drveta libanonskoga.
3:10: Potpornje je njezine napravio od srebra, sjedište njezino od zlata, pokrov njezin od purpura, središte je njezino popločeno ljubavlju, za kćeri jeruzalemske.
3:11: Izađite, kćeri sionske, i pogledajte kralja Salomona pod vijencem kojim ga je majka njegova ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan veselja srca njegova.