Postanak

Poglavlje 2

2:1: Tako su bili dovršeni nebesa i zemlja, i sva vojska njihova.
2:2: I sedmoga dana Bog je završio djelo svoje koje je načinio; i počinuo je u sedmi dan od svega djela svoga što ga je načinio.
2:3: I Bog je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga: jer u njemu je počinuo od svega djela svoga što ga je Bog stvorio i načinio.
2:4: Ovo su porijekla nebesa i zemlje kad su bili stvoreni. U dan kad je GOSPOD Bog načinio zemlju i nebesa,
2:5: i svaku sadnicu poljsku dok još nije bila na zemlji, i svaku biljku poljsku koja još nije nikla, jer GOSPOD Bog nije pustio kišu na zemlju, niti je bilo čovjeka da obrađuje zemlju.
2:6: Ali se podizala para iz zemlje i natapala svo lice zemlje.
2:7: I GOSPOD Bog oblikovao je čovjeka od praha zemaljskog te mu udahnuo u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.
2:8: I GOSPOD Bog zasadio je vrt na istoku, u Edenu, te ondje postavio čovjeka koga je oblikovao.
2:9: I učinio je GOSPOD Bog da iz zemlje izraste svako stablo koje je pogledu dopadljivo i dobro za jelo, i stablo života usred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
2:10: I rijeka je izvirala iz Edena i natapala vrt, i odande se razdvajala te su nastale četiri matice.
2:11: Ime je prvoj Pišon; to je ona koja okružuje svu zemlju havilsku, gdje ima zlata;
2:12: i zlato te zemlje je dobro; ondje ima bdelija i kamena oniksa.
2:13: A ime druge rijeke je Gihon; to je ona koja okružuje svu zemlju etiopijsku.
2:14: A ime treće rijeke je Hidekel; to je ona koja teče istočno od Asirije. I četvrta je rijeka Eufrat.
2:15: I GOSPOD Bog je uzeo čovjeka te ga postavio u vrt edenski da ga obrađuje i čuva.
2:16: I GOSPOD Bog zapovjedio je čovjeku govoreći: “Sa svakoga stabla u vrtu smiješ slobodno jesti,
2:17: ali sa stabla spoznaje dobra i zla nemoj jesti! Jer u onaj dan u koji pojedeš s njega, zasigurno ćeš umrijeti!”
2:18: Tada je GOSPOD Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sâm; načinit ću od njega pomoć prikladnu za njega.”
2:19: I oblikovao je GOSPOD Bog od zemlje svaku životinju poljsku i svaku pticu nebesku, te ih doveo Adamu da vidi kako će ih nazvati, pa kako Adam nazove svako živo stvorenje tako da mu bude ime.
2:20: I Adam je nadjenuo imena svoj stoci i pticama nebeskim i svakoj životinji poljskoj; ali se Adamu nije našla prikladna pomoć za njega.
2:21: I GOSPOD Bog je učinio da Adama obuzme dubok san te je zaspao; onda mu je uzeo jedno od njegovih rebara, a ono mjesto zatvorio mesom.
2:22: I od rebra, što ga je GOSPOD Bog uzeo od čovjeka, načinio je ženu te ju doveo čovjeku.
2:23: Nato je Adam rekao: “Ovo je sada kost od kostiju mojih, i meso od mesa mojega; ona će se zvati žena, jer od čovjeka je uzeta!”
2:24: Stoga će čovjek ostaviti oca svog i majku svoju, te prionuti uza ženu svoju, i oni će biti jedno tijelo.
2:25: A oboje su bili goli, čovjek i žena njegova, i nisu se stidjeli.