Postanak

Poglavlje 49

49:1: Zatim je Jakov pozvao svoje sinove i rekao: “Skupite se zajedno, da vam kažem što će vam se dogoditi u posljednje dane;
49:2: Sakupite se zajedno i čujte, sinovi Jakovljevi, te poslušajte oca svojega, Izraela!
49:3: Ti si Rubene, prvorođenče moje, moć moja i prvina snage moje; vrstan dostojanstvom i vrstan snagom.
49:4: Nepostojan kao voda, nećeš se više isticati, jer si se na postelju oca svog popeo; tada si ga okaljao; na moju se postelju on popeo.
49:5: Šimun i Levi, braća; oruđe okrutnosti je u njihovim obitavalištima.
49:6: O dušo moja, ne idi u tajne njihove; zboru njihovu, časti moja, ti se ne pridružuj! Jer u srdžbi svojoj čovjeka su pogubili, i u samovolji svojoj porušili zid.
49:7: Prokleta neka bude srdžba njihova, jer je bila žestoka; i gnjev njihov, jer je bio okrutan! Razdijelit ću ih u Jakovu i raspršiti ih u Izraelu.
49:8: Judo, ti si onaj koga će braća tvoja hvaliti; ruka tvoja neka bude na vratu tvojim neprijateljima; sinovi oca tvoga tebi će se klanjati.
49:9: Judo, laviću mladi! Od plijena si se, sine moj, digao. Prignuo se, čučnuo poput lava, i to poput starog lava; tko ga smije dražiti?
49:10: Od Jude se žezlo neće udaljiti, ni zakonodavac od nogu njegovih, dok ne dođe Šiloh, i narodi će k njemu biti prikupljeni.
49:11: Magarića svoga za trs vezuje i mladunče magarice svoje za lozu izabranu; on je svoju odjeću oprao u vinu i odijela svoja u krvi od grožđa.
49:12: Njegove će oči biti crvene od vina, a zubi njegovi bijeli od mlijeka.
49:13: Zebulun će prebivati uz luku morsku i bit će luka brodovima; a granica će njegova biti uz Sidon.
49:14: Isakar je jak magarac, polegao je između dva tereta,
49:15: i vidio da je počinak dobar i da je zemlja ugodna, te je prignuo ramena svoja da nosi i postao je sluga koji plaća danak.
49:16: Dan će suditi narodu svojemu kao jedno od plemena Izraelovih.
49:17: Dan će biti zmija pokraj puta, guja na stazi što grize konja za zglob, pa konjanik njegov unazad pada.
49:18: Tvoje spasenje, GOSPODE, iščekivao sam.
49:19: Gada će čete nadvladati, ali on će na kraju nadvladati.
49:20: Od Ašera bit će kruha preobilno, i kraljevske poslastice on će donositi.
49:21: Naftali je košuta puštena; on daje divne riječi.
49:22: Josip je plodna grana stabla, rodna grana stabla pokraj studenca; mladice mu se preko zida šire.
49:23: Strijelci su ga silno ražalostili, strijeljali na njega i mrzili ga,
49:24: ali luk je njegov čvrst ostao, a ruke su njegove ojačale snagom moćnoga Boga Jakovljeva (odande je pastir, kamen Izraelov).
49:25: Bogom oca tvojega koji će ti pomagati, i po Svesilnom koji će te blagoslivljati blagoslovima odozgo s nebesa, blagoslovima iz dubina koji leže odozdo, blagoslovima iz prsiju i utrobe!
49:26: Blagoslovi oca tvojega nadvladali su blagoslove mojih predaka sve do najviših granica brežuljaka vječnih; oni će biti na glavi Josipovoj i nad tjemenom onoga koji je odijeljen od braće svoje.
49:27: Benjamin je vuk grabežljiv; lovinu on će jutrom proždrijeti, a navečer plijen dijeliti.
49:28: To su sva dvanaest plemena Izraelova, a ovo je ono što im je izgovorio njihov otac, te ih blagoslovio; svakoga je blagoslovio prema njegovom blagoslovu.
49:29: Zatim im je naložio i rekao im: “Ja ću se pridružiti narodu svome; pokopajte me s mojim očevima u špilji što je na polju Efrona Hetita,
49:30: u špilji koja je na poljani Makpeli, što je ispred Mamre, u zemlji kanaanskoj; koju je Abraham kupio s poljem od Efrona Hetita, kao posjed za grobnicu.
49:31: Ondje su pokopali Abrahama i njegovu ženu Saru; ondje su pokopali Izaka i njegovu ženu Rebeku, i ondje sam ja pokopao Leu.
49:32: Kupovina poljane i špilje, koje su ondje, bila je od djece Hetove.
49:33: A kad je Jakov dovršio zapovijedi svojim sinovima, povukao je noge svoje na postelju i predao duh, te se pridružio svom narodu.