Psalm 10 - KJV

Psalm 10

1 Zašto stojiš daleko, GOSPODE, zašto se skrivaš u vremenima nevolje?

10:2
Opaki u oholosti siromaha progone; neka se uhvate u lukavstva koja su sami izmislili.
10:3
Jer se opaki hvališe željom srca svojega, i blagoslivlja pohlepnog koga se GOSPOD gnuša.
10:4
U oholosti lica svojega opaki Boga ne traži; u svim razmišljanjima njegovim nema Boga.
10:5
Putevi su njegovi uvijek tegobni; tvoji su sudovi daleko gore, izvan vidika njegova, a on se svim neprijateljima svojim podsmjehuje.
10:6
U srcu je svojem rekao: “Neću se pokolebati, neću nikad pasti u nedaću.”
10:7
Usta su mu puna kletve i prijevare i podvale; pod jezikom je njegovim zloća i ispraznost.
10:8
Sjedi u skrovištima seoskim, na tajnim mjestima ubija nedužnog; oči mu vrebaju siromaha.
10:9
U zasjedi čeka potajno kao lav u jazbini svojoj, čeka u zasjedi da uhvati siromaha; hvata siromaha kad ga uvlači u mrežu svoju.
10:10
Čuči, saginje se, da bi siromah pao od siline njegove.
10:11
U srcu je svojemu rekao: “Bog je zaboravio, skriva lice svoje; nikada vidjeti neće!”
10:12
Ustani, GOSPODE, Bože, podigni ruku svoju, ne zaboravi ponizne!
10:13
Zašto opaki Boga prezire? U srcu je svojemu rekao: “Ti nećeš to istražiti.”
10:14
Ti si to vidio; jer promatraš zloću i prkos, da rukom svojom naplatiš; siromah se tebi predaje, ti si pomoćnik siročadi.
10:15
Satri ruku opakomu i zlomu, istraži opakost njegovu dok više nijednu ne nađeš.
10:16
GOSPOD je kralj uvijek i zauvijek, pogani su nestali iz zemlje njegove.
10:17
GOSPODE, čuo si želju poniznih, ti ćeš pripremiti srce njihovo, priklonit ćeš svoje uho da čuje:
10:18
da dosudiš pravo siročadi i potlačenima, da čovjek zemaljski ne može više tlačiti.