1 Blagoslivljaj, GOSPODA, dušo moja! GOSPODE, Bože moj, ti si vrlo velik, odjeven čašću i veličanstvom.
- 104:2
- Zaogrnuo si se svjetlom kao plaštem, razapeo si nebesa kao zavjesu;
- 104:3
- ti polažeš na vodama grede odaja svojih, činiš oblake kočijom svojom, hodiš na krilima vjetra;
- 104:4
- činiš anđele svoje duhovima, službenike svoje ognjem plamenim.
- 104:5
- Postavio si temelje zemlji, neće se poljuljati zauvijek.
- 104:6
- Pokrio si je dubinama kao odjećom, vode su nad gorama stajale.
- 104:7
- Od prijekora tvoga pobjegle su, od glasa groma tvoga odjurile su.
- 104:8
- Dižu se po gorama, spuštaju se po dolinama na mjesto koje si im ustanovio.
- 104:9
- Postavio si im granicu da ne prelaze, da se ne vrate ponovo prekriti zemlju.
- 104:10
- U doline on šalje izvore što teku između brda:
- 104:11
- napajaju svaku životinju poljsku, divlji magarci žeđ svoju gase.
- 104:12
- Uz njih obitavalište imaju ptice nebeske što pjevaju među granama.
- 104:13
- On natapa gore iz odaja svojih, zemlja je nasićena plodom djela tvojih.
- 104:14
- On čini da trava raste za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede hranu iz zemlje;
- 104:15
- i vino što veseli srce čovjekovo, i ulje da mu lice sjaji, i kruh što osnažuje srce čovjekovo.
- 104:16
- Stabla su GOSPODNJA puna soka; cedri libanonski koje je zasadio;
- 104:17
- gdje se ptice gnijezde, i roda, čiji je dom na jelama.
- 104:18
- Brda visoka utočište su divokozama, a stijene kunićima.
- 104:19
- On je odredio mjesec za doba, sunce zna zalazak svoj.
- 104:20
- Ti stvaraš tamu i nastaje noć, u njoj se šuljaju sve zvijeri šumske.
- 104:21
- Lavići riču za plijenom svojim i od Boga traže hranu svoju.
- 104:22
- Sunce izlazi, oni se okupljaju i liježu u jazbine svoje.
- 104:23
- Čovjek izlazi na svoj posao i na rad svoj do večeri.
- 104:24
- GOSPODE, kako su mnogobrojna djela tvoja; sva si ih u mudrosti načinio! Puna je zemlja bogatstva tvoga.
- 104:25
- Tako je veliko i široko to more, ondje je gmazova bezbroj, životinja malih i velikih.
- 104:26
- Onuda prolaze lađe, i onaj levijatan koga si načinio da se igra u njemu.
- 104:27
- Svi na tebe čekaju da im u pravo vrijeme daš hranu njihovu.
- 104:28
- Što im daješ, oni to sabiru; otvaraš li ruku svoju, oni su siti dobrima.
- 104:29
- Skrivaš li lice svoje, uznemireni su; oduzmeš li im dah, ugibaju i u prah se vraćaju.
- 104:30
- Pošalješ li duha svoga, oni nastaju; i obnovio si lice zemlje.
- 104:31
- Slava GOSPODNJA traje zauvijek; GOSPOD će se veseliti u djelima svojim.
- 104:32
- On pogleda na zemlju i ona se potrese; dotakne se brda, i ona se zadime.
- 104:33
- Pjevat ću GOSPODU dokle god živim, hvalit ću Boga moga dokle god postojim.
- 104:34
- Promišljanje moje o njemu bit će slatko, ja ću se veseliti u GOSPODU.
- 104:35
- Neka grešnici nestanu sa zemlje i neka opakih više ne bude! Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja! Hvalite GOSPODA!