Psalm 132
Pjesma uzdizanja.
- 132:1
- GOSPODE, sjeti se Davida i svih njegovih tjeskoba;
- 132:2
- kako se zakleo GOSPODU i zavjetovao moćnom Bogu Jakovljevom:
- 132:3
- “Zasigurno neću ući u šator svoje kuće niti ću se popeti na svoju postelju,
- 132:4
- neću dati sna očima svojim ili drijemeža svojim vjeđama,
- 132:5
- dok ne nađem mjesto za GOSPODA, obitavalište za moćnog Boga Jakovljevog.
- 132:6
- Evo, čuli smo o njemu u Efrati, našli smo ga u zemljama šumskim.
- 132:7
- Otići ćemo u njegove šatore, iskazati štovanje kod podnožja nogu njegovih.
- 132:8
- Ustani, GOSPODE, u svom počivalištu, ti i Kovčeg snage tvoje!
- 132:9
- Neka se tvoji svećenici odjenu pravednošću i neka tvoji sveti kliču!
- 132:10
- Radi svoga sluge Davida, ne okreni lice svoje od pomazanika svoga!
- 132:11
- GOSPOD se zakleo Davidu u istini, neće se od nje okrenuti: “Od ploda tvoga tijela postavit ću na prijestolje tvoje.
- 132:12
- Ako li će djeca tvoja držati moj savez i moje svjedočanstvo kome ću ih poučiti, i njihova će djeca sjediti na prijestolju tvome za sva vremena.”
- 132:13
- Jer GOSPOD je izabrao Sion, želio ga je za svoje obitavalište.
- 132:14
- “Ovo je moje počivalište zauvijek, ovdje ću prebivati, jer sam ga poželio.
- 132:15
- Obilno ću mu blagoslivljati zalihe, kruhom ću nasititi siromahe njegove.
- 132:16
- I svećenike ću njegove odjenuti spasenjem, i sveti njegovi glasno će klicati.
- 132:17
- Ondje ću učiniti da procvate rog Davidov, odredio sam svjetiljku za pomazanika svoga.
- 132:18
- Njegove ću neprijatelje odjenuti sramotom, a na njemu će bujati kruna njegova.