Psalm 137
1 Pokraj rijeka Babilona, ondje smo mi sjedili, da, plakali smo dok smo se prisjećali Siona.
- 137:2
- Harfe smo svoje povješali na vrbe tamo posred.
- 137:3
- Jer ondje su oni koji su nas porobili zahtijevali od nas pjesmu, i oni koji su nas opustošili zahtijevali su od nas veselje, govoreći: “Pjevajte nam jednu od pjesama sa Siona!”
- 137:4
- Kako ćemo pjevati GOSPODNJU pjesmu u tuđoj zemlji?
- 137:5
- Ako te zaboravim, o Jeruzaleme, neka moja desnica zaboravi svoje umijeće!
- 137:6
- Ako se tebe ne budem sjećao, neka se moj jezik prilijepi za nepce moje, ako ne dam prednost Jeruzalemu nad najvećom radosti mojom.
- 137:7
- Spomeni se, GOSPODE, djece Edomove koja su u dan Jeruzalemov rekli: “Uništite ga, uništite ga do njegova temelja!”
- 137:8
- O kćeri babilonska, koja ćeš biti uništena; sretan će biti onaj koji ti naplati kako si i ti nas uslužila.
- 137:9
- Sretan će biti onaj koji zgrabi i tresne tvoje malene o kamenje!