Psalm 42
Zborovođi. Mashil. Za sinove
Korahove.
- 42:1
- Kao što jelen čezne za vodama potočnim, tako duša moja čezne za tobom, Bože.
- 42:2
- Duša moja žeđa za Bogom, za Bogom živim; kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?
- 42:3
- Suze su mi hrana danju i noću, dok mi neprestano govore: “Gdje je Bog tvoj?”
- 42:4
- Kad se sjetim toga, dušu svoju u sebi izlijevam, jer sam s mnoštvom odlazio, s njima sam išao u dom Božji, s glasom radosti i hvale, s mnoštvom što je svetkovinu slavilo.
- 42:5
- Zašto si potištena, dušo moja, i zašto si uznemirena u meni? Nadaj se Bogu, jer ću ga još slaviti zbog pomoći lica njegova.
- 42:6
- Bože moj, duša je moja u meni potištena; stoga ću se tebe spominjati iz zemlje Jordanske i s Hermona, s gore Mizara.
- 42:7
- Dubina doziva dubinu hukom pijavica tvojih; svi valovi tvoji i golemo valovlje preko mene je prošlo.
- 42:8
- Ipak će GOSPOD danju zapovjediti blagosti svojoj, a noću bit će uz mene pjesma njegova i molitva moja Bogu života moga.
- 42:9
- Reći ću Bogu, stijeni svojoj: “Zašto si me zaboravio? Zašto hodam žalostan, tlačen od neprijatelja?”
- 42:10
- Kao da mi je mač u kostima pogrđuju me neprijatelji moji, dok mi svakodnevno govore: “Gdje je Bog tvoj?”
- 42:11
- Zašto si potištena, dušo moja, i zašto si uznemirena u meni? Nadaj se Bogu, jer ću ga još slaviti, on je zdravlje lica moga i Bog moj.