Psalm 77
Zborovođi. Jedutunu.
Psalam Asafov.
- 77:1
- Vapio sam k Bogu glasom svojim, k Bogu vapim glasom svojim, i on me je uslišio.
- 77:2
- U dan nevolje svoje tražio sam Gospodina, rana mi se noću gnojila i nije prestajala; duša se moja odbila utješiti.
- 77:3
- Sjetio sam se Boga i uznemirio sam se; žalio sam se i duh mi je bio svladan. Sela.
- 77:4
- Ti mi držiš oči budnima; toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.
- 77:5
- Razmotrio sam dane iz davnine, godine pradavnih vremena.
- 77:6
- Sjećam se pjesme svoje noću, razgovaram sa srcem svojim i duh me je moj pomno istražio.
- 77:7
- Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i zar neće više biti naklonjen?
- 77:8
- Je li milosrđe njegovo nestalo zauvijek, obećanje njegovo propalo za sva vremena?
- 77:9
- Zar je Bog zaboravio biti milostiv, zar je u srdžbi zatvorio nježna milosrđa svoja? Sela.
- 77:10
- Tada sam rekao: “Ovo je nemoć moja, ali ću se sjećati godina desnice Svevišnjega.”
- 77:11
- Sjećat ću se djela GOSPODNJIH; sigurno ću se sjećati pradavnih čudesa tvojih.
- 77:12
- I promišljat ću o svakom djelu tvome i pričati o pothvatima tvojim.
- 77:13
- Put je tvoj, Bože, u Svetištu; koji Bog je tako velik kao Bog naš?
- 77:14
- Ti si Bog koji činiš čudesa; očitovao si snagu svoju među narodima.
- 77:15
- Ti si rukom svojom otkupio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela.
- 77:16
- Vode su te ugledale, Bože, vode su te ugledale i uplašile se; i dubine se uznemirile.
- 77:17
- Oblaci su izlili vodu, nebesa su otposlala glas; i strijele su tvoje poletjele.
- 77:18
- Glas groma tvoga bio je na nebu, munje su rasvijetlile svijet; zemlja je uzdrhtala i tresla se.
- 77:19
- Put je tvoj u moru i staza tvoja u velikim vodama, a koraci se tvoji ne znaju.
- 77:20
- Vodio si kao stado narod svoj rukom Mojsija i Arona.