Psalm 78

78:1: Poslušaj, o narode moj, Zakon moj, prikloni uši svoje riječima usta mojih!
78:2: Otvorit ću u usporedbi usta svoja, iznijet ću zagonetke iz davnine,
78:3: koje smo čuli i spoznali, a naši su ih očevi nama pripovijedali.
78:4: Nećemo ih skrivati od djece njihove; obznanjivat ćemo budućem naraštaju hvale GOSPODU, i snagu njegovu i čudesna djela njegova koja je učinio.
78:5: Jer je utemeljio svjedočanstvo u Jakovu i postavio Zakon u Izraelu, koji je zapovjedio očevima našim da ih objave djeci svojoj,
78:6: da bi ih budući naraštaj spoznao, i da bi djeca koja će se roditi ustala i obznanila to djeci svojoj,
78:7: da u Boga polože nadu svoju i ne zaborave djela Božja, nego da izvršavaju zapovijedi njegove;
78:8: i da ne budu kao očevi njihovi, tvrdoglav i buntovan naraštaj, naraštaj koji nije ispravio srce svoje i čiji duh nije bio postojan s Bogom.
78:9: Djeca Efrajimova, naoružani i, noseći lukove, okrenuli su se u dan bitke.
78:10: Nisu držali Saveza Božjega i odbili su hoditi u Zakonu njegovu.
78:11: I zaboravili su djela njegova, i čudesa njegova koja im je pokazao.
78:12: Pred očima očeva njihovih čudesa je činio u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju.
78:13: Razdijelio je more te ih proveo i vode uspravio kao nasip.
78:14: I po danu ih je vodio oblakom, a svu noć svjetlom ognja.
78:15: Raskolio je stijene u pustinji i napojio ih kao iz dubina velikih.
78:16: I tokove je izveo iz stijene i učinio da su vode potekle kao rijeke.
78:17: A oni su još više protiv njega griješili, izazivajući Svevišnjega u pustinji.
78:18: I iskušavali su Boga u srcu svome zahtijevajući jelo za požudu svoju.
78:19: Da, govorili su protiv Boga; rekli su: “Može li Bog prostrti trpezu u pustinji?
78:20: Gle, udario je stijenu te su vode šiknule i tokovi se razlili; a može li on dati i kruha, može li pribaviti meso narodu svome?”
78:21: Stoga je GOSPOD čuo to i razgnjevio se; tako je oganj planuo protiv Jakova i srdžba se podigla protiv Izraela;
78:22: jer nisu vjerovali u Boga i nisu se pouzdali u spasenje njegovo,
78:23: premda je zapovjedio oblacima odozgo i otvorio vrata neba,
78:24: i podaždio na njih manu da jedu i dao im žito s neba.
78:25: Čovjek je jeo anđeosku hranu, slao im je jelo do sitosti.
78:26: On je pokrenuo istočni vjetar da puše na nebu i snagom svojom doveo južnjak.
78:27: I podaždio je na njih meso poput praha i ptice krilate poput pijeska morskog,
78:28: te pustio da padnu usred tabora njihova, oko obitavališta njihovih.
78:29: Tako su jeli i dobro se nasitili, jer im je dao po želji njihovoj.
78:30: Nisu se odvratili od svoje požude; no dok im je jelo još bilo u ustima njihovim,
78:31: gnjev se Božji sručio na njih te pobio najdeblje od njih i oborio izabranike Izraelove.
78:32: Unatoč svemu tome još su griješili i nisu vjerovali u čudesa njegova.
78:33: Zato je dane njihove istrošio u ispraznosti, i godine njihove u nevolji.
78:34: Kad ih je ubijao, tada su ga tražili, i vraćali se, i zarana pitali za Boga,
78:35: te se prisjećali da je Bog bio stijena njihova i Bog najviši, otkupitelj njihov.
78:36: Ipak su mu laskali ustima svojim, i lagali mu jezikom svojim.
78:37: Jer srce njihovo nije bilo ispravno pred njim, niti su bili postojani u savezu njegovu.
78:38: Ali on je, pun samilosti, opraštao nepravdu njihovu pa ih nije uništio; da, mnogo je puta odvraćao srdžbu svoju i nije poticao gnjev svoj.
78:39: Jer se sjećao da su oni samo tijelo, vjetar što prolazi i ne vraća se.
78:40: Koliko su ga izazivali u pustinji, žalostili ga u pustoši!
78:41: Da, okretali su se i iskušavali Boga, i ograničavali Svetog Izraelovog.
78:42: Nisu se sjećali ruke njegove, ni dana kad ih je od neprijatelja izbavio.
78:43: Kako je činio znake svoje u Egiptu i čudesa svoja u Soanskom polju.
78:44: I rijeke je njihove u krv pretvorio, i bujice njihove, da ne bi mogli piti.
78:45: Poslao je među njih rojeve krilatih kukaca koji su ih proždirali i žabe koje su ih uništavale.
78:46: I dao je gusjenici urod njihov, i skakavcu trud njihov.
78:47: Tučom je uništio trsove njihove i mrazom smokve njihove.
78:48: Predao je tuči i stoku njihovu i munjama stada njihova.
78:49: Oborio je na njih žestinu srdžbe svoje, gnjev i ljutnju i nevolju, šaljući među njih zle anđele.
78:50: Načinio je put srdžbi svojoj, nije od smrti poštedio dušu njihovu, nego je život njihov predao kugi.
78:51: I udario je sve prvorođence u Egiptu, prvinu snage njihove u šatorima Hamovim.
78:52: A narod je svoj pripravio da izađu kao ovce, i vodio ih kroz pustinju kao stado.
78:53: I odveo ih na sigurno tako da se nisu bojali, a more je prekrilo neprijatelje njihove.
78:54: I doveo ih do granice Svetišta svojega, do ove gore koju je stekla desnica njegova.
78:55: I otjerao je pred njima pogane, i užetom im razdijelio baštinu, i plemena Izraelova nastanio u šatorima njihovim.
78:56: Ipak su iskušavali i izazivali Boga Svevišnjega, i nisu čuvali svjedočanstva njegova,
78:57: nego su se okrenuli i postupali nevjerno kao očevi njihovi, skrenuli su kao varljiv lûk.
78:58: Jer su ga izazivali na srdžbu uzvišicama svojim, i poticali ga na ljubomoru svojim izrezbarenim likovima.
78:59: Kad je Bog to čuo, razgnjevio se i silno se gnušao Izraela;
78:60: tako da je napustio Šator u Šilu, šator koji je postavio među ljudima.
78:61: I predao je u sužanjstvo snagu svoju i slavu svoju u ruku neprijateljevu.
78:62: I narod je svoj maču prepustio, i razgnjevio se na baštinu svoju.
78:63: Oganj je progutao mladiće njihove, a djevojke njihove nisu se udale.
78:64: Svećenici njihovi od mača su pali, a udovice njihove nisu jadikovale.
78:65: Tada se kao od sna Gospodin razbudio, kao junak što od vina kliče,
78:66: i odostraga udario neprijatelje svoje, predao ih trajnom ruglu.
78:67: Čak je odbacio i šator Josipov, i nije odabrao pleme Efrajimovo,
78:68: nego je odabrao pleme Judino, goru Sion koju je ljubio.
78:69: I sagradio je Svetište svoje kao palače visoke, kao zemlju koju je utemeljio zauvijek.
78:70: I odabrao je Davida, slugu svoga, i uzeo ga od torova ovčjih;
78:71: odveo ga od pratnje ovaca dojilica da napasa Jakova, narod njegov, i Izraela, baštinu njegovu.
78:72: Tako ih je pasao prema čestitosti srca svoga, i vodio ih vještinom ruku svojih.