Ruta

Poglavlje 1

1:1: I dogodilo se, u dane kada su vladali suci da je nastala glad u zemlji te je jedan čovjek iz Betlehemjude otišao da boravi u zemlji Moapskoj, on i žena njegova i dva sina njegova.
1:2: A ime tom čovjeku bilo je Elimelek, a ime žene njegove Noemi, i imena njegova dva sina: Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehemjude. I stigli su u zemlju Moapsku i ostali ondje.
1:3: Tada je Elimelek, Noemin muž, umro te je ona ostala sama sa svoja dva sina.
1:4: A oni su si za žene uzeli Moapke; jednoj je bilo ime Orpa, a ime drugoj Ruta. I tu su živjeli oko deset godina.
1:5: Zatim su umrli i njih dvojica, Mahlon i Kilion, te je žena ostala bez svoja dva sina i bez svojega muža.
1:6: Tada se ona podigla sa svojim snahama da bi se vratila iz zemlje Moapske jer je čula u zemlji Moapskoj kako je GOSPOD pohodio narod svoj dajući mu kruha.
1:7: Stoga je otišla iz mjesta gdje je bila, a s njome i njezine dvije snahe. I krenule su na put da se vrate u zemlju Judinu.
1:8: Tada je Noemi rekla svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se svaka domu majke svoje! Neka GOSPOD postupa ljubazno s vama, kao što ste vi postupale s pokojnicima i sa mnom.
1:9: Neka vam GOSPOD dopusti da nađete spokoj, svaka u domu svoga muža!” Tada ih je poljubila, a one su podigle glas svoj i zaplakale.
1:10: Nato su joj rekle: “Zasigurno ćemo se mi vratiti s tobom k tvome narodu.”
1:11: Zatim je Noemi rekla: “Vratite se natrag, kćeri moje, zašto biste išle sa mnom? Imam li još sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
1:12: Vratite se natrag, kćeri moje, idite! Jer sam ja prestara da bih imala muža. Ako bih rekla: ‘Imam nadu’, ako bih i muža imala noćas pa bih i sinove rodila,
1:13: zar biste čekale na njih sve dok ne odrastu? Zar biste zbog njih ostale bez muževa? Ne, kćeri moje, jer bi me to radi vas žalostilo još više, jer je ruka GOSPODNJA izašla protiv mene.”
1:14: Nato su one podigle glas svoj i ponovo zaplakale. I Orpa je poljubila svoju svekrvu, no Ruta je prionula uz nju.
1:15: A ona joj je rekla: “Gle, jetrva se tvoja vratila k narodu svome i k bogovima svojim: vrati se i ti za jetrvom svojom!”
1:16: Nato je Ruta rekla: “Nemoj me previše moliti da te ostavim ili da se odvratim da te dalje slijedim: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje ćeš ti noćiti, noćit ću i ja; tvoj narod bit će moj narod i tvoj Bog moj Bog.
1:17: Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje ću biti pokopana. Neka mi GOSPOD tako učini, i još više, ako bi bilo što osim smrti rastavilo tebe i mene.”
1:18: I kad je vidjela da je čvrsto naumila da ide s njom tada ju je prestala nagovarati.
1:19: Tako su njih dvije išle dok nisu došle u Betlehem. I dogodilo se, kad su došle u Betlehem, da se sav grad uzbudio glede njih te su govorili: “Je li ovo Noemi?”
1:20: A ona im je rekla: “Ne zovite me Noemi nego me zovite Mara; jer je Svesilni jako gorko sa mnom postupio.
1:21: Ja sam otišla puna, a GOSPOD me je natrag vratio praznu. Zašto me zovete Noemi pošto je GOSPOD posvjedočio protiv mene i Svesilni me potištio?”
1:22: Tako se Noemi vratila, a s njom i Ruta Moapka, snaha njezina; one su se vratile iz zemlje Moapske. I došle su one u Betlehem početkom žetve ječma.