Izaija

Poglavlje 1

1:1

Viđenje Izaije, sina Amozova, koje je imao glede Jude i Jeruzalema u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva Judinih.

Judina zloća

1:2

Čujte, nebesa, i poslušaj, zemljo, jer GOSPOD govori: “Odgojio sam i podigao sinove, a oni su se pobunili protiv mene.

1:3

Vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodara svojega; no Izrael ne poznaje, narod moj ne shvaća.”

1:4

Ah, grešne li nacije, naroda nepravdom natovarena, sjeme zločinaca, sinova koji kvare; napustili su GOSPODA, izazivali su Svetoga Izraelovog na srdžbu, otišli su unazad.

1:5

Zašto da još budete udareni? Bunit ćete se sve više i više; cijela je glava bolna i svo je srce klonulo.

1:6

Od stopala nogu pa sve do glave ništa nema zdravoga na njima, samo rane i modrice i otvorene čireve; nisu ni zatvorene niti povijene niti ublažene pomašću.

1:7

Zemlja je vaša pusta, gradovi su vam ognjem spaljeni. Zemlju vam tuđinci proždiru u vašoj nazočnosti i pusta je kao da su je tuđinci porušili.

1:8

I kći je sionska ostala kao sjenica u vinogradu, kao koliba u polju krastavaca, kao opkoljeni grad.

1:9

Da nam GOSPOD nad vojskama nije ostavio maleni ostatak, bili bismo kao Sodoma i bili bismo nalik na Gomoru.

1:10

Čujte riječ GOSPODNJU, vi poglavari sodomski; poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski!

1:11

“Koja je svrha mnoštva žrtava vaših za mene?” govori GOSPOD. “Sit sam žrtava paljenica ovnujskih i pretiline tovljenika; i ne uživam u krvi junaca ili jaganjaca ili jaraca.

1:12

Kad se dolazite pokazati preda mnom, tko je to zatražio iz ruke vaše da gazite mojim predvorjima?

1:13

Ne donosite više uzaludne prinose; kâd mi je gnjusoba; mlađaci i Šabati, sazivi skupština, tako ne mogu dalje, to je nepravda, baš takvi svečani sastanci.

1:14

Vaše mlađake i vaše određene svetkovine mrzi duša moja; oni su mi smetnja, umoran sam da ih podnosim.

1:15

A kad ruke svoje širite, ja zaklanjam od vas oči svoje; da, kad mnoge molitve upućujete, ja vas ne slušam. Ruke su vam pune krvi.

1:16

Operite se, očistite se; uklonite zla djela svoja ispred mojih očiju, prestanite činiti zlo.

1:17

Naučite činiti dobro; tražite sud, olakšajte potlačenu, sudite pravo siročadi, zauzmite se za udovicu.”

1:18

“Dođite sada pa da rasuđujemo zajedno”, govori GOSPOD. “Makar su grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg; makar su crveni kao purpur, bit će kao vuna.

1:19

Budete li voljni i poslušni, jest ćete dobra zemaljska.

1:20

No budete li se opirali i bunili, mač će vas proždrijeti”, jer su to usta GOSPODNJA izgovorila.

Nevjeran grad

1:21

Kako li je vjerni grad postao bludnica! Bio je pun ispravnog suda, pravednost je noćila u njemu; a sada, ubojice.

1:22

Srebro je tvoje postalo troska, vino se tvoje s vodom pomiješalo.

1:23

Knezovi su tvoji buntovni i drugovi lopovima; svatko voli darove i ide za mitom. Ne sude pravedno siročadi, niti spor udovičin do njih ne dolazi.

1:24

Stoga govori Gospodin, GOSPOD nad vojskama, Silnik Izraelov: “Ah, riješit ću se svojih protivnika i osvetiti se neprijateljima svojim.

1:25

I okrenut ću ruku svoju na tebe i pročistiti lužinom trosku tvoju te odstraniti sav tvoj kositar.

1:26

I postavit ću opet suce tvoje kao prvobitno, i savjetnike tvoje kao u početku. Nakon toga zvat će te: ‘Grad pravednosti, vjerni grad.’ ”

1:27

Sion će biti pravdom otkupljen, a obraćenici njegovi pravednošću.

1:28

A propast prijestupnikâ i grešnikâ bit će zajedno, i oni koji su napustili GOSPODA bit će zatrti.

1:29

Jer će se postidjeti zbog hrastova koje su poželjeli i smest ćete se zbog vrtova što ste ih izabrali.

1:30

Jer bit ćete poput hrasta čije se lišće suši i poput vrta koji nema vode.

1:31

I jaki će biti kao vlakno lana, a stvaralac njezin kao iskra; i oboje će zajedno izgorjeti, i nitko ih neće pogasiti.

---