Izaija

Poglavlje 42

GOSPODNJI izabrani sluga

42:1
“Evo sluge moga koga podupirem, izabranika moga u kome uživa duša moja! Stavio sam duha svoga na njega, on će donijeti sud Poganima.
42:2
Neće on vikati ni uzdizati se, niti će činiti da se glas njegov na ulici čuje.
42:3
Trske stučene neće prelomiti i tinjajućeg stijenja neće ugasiti; on će sud izvesti k istini.
42:4
Neće odustati niti se obeshrabriti sve dok na zemlji ne uspostavi sud; i otoci će čekati zakon njegov.”
42:5
Ovako govori Bog, GOSPOD, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, onaj koji je rasprostro zemlju i ono što iz nje izlazi, onaj koji daje dah ljudima na njoj i duh onima što hode po njoj.
42:6
Ja, GOSPOD, pozvao sam te u pravednosti i ja ću držati ruku tvoju; i čuvat ću te i tebe postaviti kao savez narodu, kao svjetlo Poganima,
42:7
da otvoriš slijepima oči, da sužnje izvedeš iz tamnice i one koji sjede u tami iz kuće tamničke.
42:8
Ja sam GOSPOD, to je ime moje; i slavu svoju neću dati drugome niti hvalu svoju likovima izrezbarenim.
42:9
Evo, ono prijašnje ispunilo se, a ono novo objavljujem; prije nego što se pokažu, o njima vam govorim.”
42:10
Pjevajte GOSPODU pjesmu novu, i hvalu njegovu s nakraj zemlje: vi koji silazite na more, i sve što je u njemu, otoci i stanovnici njihovi.
42:11
Neka pustinja i gradovi njezini glas svoj podignu, naselja što ih Kedar nastanjuje. Neka pjevaju stanovnici stijene, neka kliču s vrhova gorskih!
42:12
Neka daju slavu GOSPODU, i neka otocima objave hvalu njegovu.
42:13
GOSPOD će izaći kao junak, kao ratnik će ljubomoru pobuditi. Povikat će, da, riknut će, nadvladat će neprijatelje svoje.
42:14
“Dugo sam šutio, tiho sam bio i suzdržavao se; sada vičem kao žena kad rađa; uništit ću i prožderat ću odjednom.
42:15
Opustošit ću gore i brda, i isušiti sve bilje njihovo; i od rijeka ću načiniti otoke, a jezera isušiti.
42:16
I slijepe ću izvesti na put kojeg nisu poznavali, vodit ću ih stazama koje nisu poznavali. Pred njima ću tamu u svjetlost pretvoriti i sve što je iskrivljeno izravnati. To je ono što ću za njih učiniti i neću ih napustiti.”
42:17
Vratit će se nazad, jako će se posramiti oni koji se pouzdaju u likove izrezbarene, koji lijevanim kipovima govore: “Vi ste bogovi naši.”
42:18
Čujte, vi gluhi; i pogledajte, vi slijepi, da možete vidjeti.
42:19
Tko je slijep ako ne moj sluga? Ili gluh kao moj glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao onaj koji je besprijekoran i slijep kao sluga GOSPODNJI?
42:20
Mnogo toga si vidio, no nisi se obazirao; otvaraš uši, ali on ne čuje.
42:21
GOSPOD je potpuno zadovoljan radi pravednosti njegove; Zakon će on uzveličati i učiniti ga časnim.
42:22
Ali ovaj je narod pokraden i opljačkan; svi su oni uhvaćeni u rupama i sakriveni u tamnicama. Oni su kao plijen i nitko ih ne izbavlja; kao grabež i nitko ne govori: “Vrati!”
42:23
Tko će među vama ovome uho prikloniti? Tko će slušati i čuti o vremenu koje dolazi?
42:24
Tko je Jakova predao za plijen, i Izraela pljačkašima? Nije li GOSPOD, onaj protiv koga smo sagriješili? Jer oni nisu htjeli ići putevima njegovim niti su bili poslušni Zakonu njegovom.
42:25
Stoga je na njega izlio jarost srdžbe svoje i silinu bitke: i ona ga je zapalila unaokolo, ali on to nije spoznao; i spržilo ga je, ali on to nije uzeo k srcu.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje