Izreke

Poglavlje 14

14:1
Svaka mudra žena gradi kuću svoju, a ludost je rukama svojim ruši.
14:2
Onaj tko hodi u čestitosti svojoj, boji se GOSPODA; a onaj tko krivuda na putevima svojim, prezire ga.
14:3
U luđakovim ustima je štap oholosti, a mudre čuvaju usne njihove.
14:4
Gdje nema volova, jasle su čiste; a obilan urod je od snage volove.
14:5
Vjerni svjedok ne laže, a lažan svjedok izgovara laži.
14:6
Podrugljivac traži mudrost, i ne nalazi je; a spoznaja je laka onome koji razumije.
14:7
Idi od nazočnosti čovjeka ludoga, pošto nećeš kod njega vidjeti usne koje govore znanje.
14:8
Mudrost razboritog je da razumije put svoj, a ludost ludih je prijevara.
14:9
Luđaci se ismijavaju grijehu, a među pravednima je naklonost.
14:10
Srce poznaje svoju vlastitu gorčinu, i tuđinac se ne miješa u radost njegovu.
14:11
Dom opakih bit će porušen, a šator čestitih će procvasti.
14:12
Neki se put čovjeku učini ispravan, a svršetak su mu putevi smrti.
14:13
Čak i u smijehu srce je tužno, i svršetak je takvog veselja tjeskoba.
14:14
Odmetnika će u srcu ispunjavati njegovi vlastiti putevi, a dobrog će čovjeka ispunjavati njegovi.
14:15
Priprost vjeruje svakoj riječi, a razborit dobro pogleda svoj odlazak.
14:16
Mudar se boji i kloni se zla, a lud bijesni i uvjeren je.
14:17
Onaj tko se brzo rasrdi, počinja ludost; a čovjek opakih namjera je omražen.
14:18
Priprosti baštine ludost, a razboriti su ovjenčani spoznajom.
14:19
Zli se klanjaju pred dobrima, a opaki pred vratima pravednikovim.
14:20
Siromah je mrzak čak i bližnjem svome, a bogataš ima mnogo prijatelja.
14:21
Onaj tko prezire bližnjega svojega, griješi; a onaj tko je milosrdan siromasima, on je sretan!
14:22
Zar ne griješe oni što zlo smišljaju? A milosrđe i istina bit će onima koji smišljaju dobro.
14:23
U svemu trudu ima dobitka, a govor usana vodi samo k neimaštini.
14:24
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a ludost ludih je glupost.
14:25
Istiniti svjedok izbavlja duše, a prijevarni svjedok govori laži.
14:26
U strahu GOSPODNJEM je jako pouzdanje, i djeca njegova imat će utočište.
14:27
Strah GOSPODNJI je izvor života: odvraća od zamki smrti.
14:28
U mnoštvu naroda je kraljeva čast, a u nedostatku naroda knezu je propast.
14:29
Onaj tko je spor na gnjev, silne je razboritosti; a onaj tko je nagla duha, uzvisuje ludost.
14:30
Zdravo srce je život tijelu, a zavist je trulež u kostima.
14:31
Onaj tko tlači siromaha, sramoti Stvoritelja njegova; a onaj tko ga časti milosrdan je siromahu.
14:32
Opaki propada u zloći svojoj, a pravedniku je nada u smrti njegovoj.
14:33
Mudrost počiva u srcu razborita, a ono što je usred luđaka, poznato je.
14:34
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota svakom narodu.
14:35
Kraljeva je naklonost prema mudrom slugi, a gnjev njegov je protiv onoga koji nanosi sramotu.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje