Jeremija

Poglavlje 1

1:1
Riječi Jeremije, sina Hilkijina, jednog od svećenika koji su bili u Anatotu u zemlji Benjaminovoj,
1:2
kome je došla riječ GOSPODNJA u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine njegova kraljevanja.
1:3
Došla je i u dane Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Zedekije, sina Jošijina, kralja Judina, sve do progonstva Jeruzalema u petome mjesecu.

Poziv za Jeremiju

1:4
Tada mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
1:5
“Prije nego što sam te oblikovao u utrobi, poznavao sam te; i prije nego što si izašao iz utrobe, posvetio sam te i odredio te za proroka narodima.”
1:6
Nato sam ja rekao: Ah, Gospodine BOŽE! Gle, ne mogu govoriti, jer sam ja dijete.”
1:7
No GOSPOD mi je rekao: “Ne govori: ‘Ja sam dijete’, jer ćeš ići k svima kojima te pošaljem i govorit ćeš sve što ti budem zapovjedio.
1:8
Ne boj se lica njihovih, jer ja sam s tobom da te izbavim!”, govori GOSPOD.
1:9
Tada je GOSPOD ispružio ruku svoju i dotaknuo se usta mojih. Onda mi je GOSPOD rekao: “Evo, svoje sam riječi stavio u tvoja usta.
1:10
Gle, na današnji dan postavio sam te nad narodima i nad kraljevstvima da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš, da gradiš i sadiš.”
1:11
Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći: “Što ti vidiš, Jeremija?” I rekao sam: “Ja vidim štap bademov.”
1:12
Nato mi je GOSPOD rekao: “Dobro si vidio, jer ću ja požuriti riječ svoju da se ona izvrši.”
1:13
Zatim mi je riječ GOSPODNJA došla po drugi put govoreći: “Što ti vidiš?” I rekao sam: “Ja vidim kipući lonac, a lice njegovo prema sjeveru.”
1:14
Tada mi je GOSPOD rekao: “Sa sjevera prodrijet će zlo na sve stanovnike ove zemlje.
1:15
Jer, evo, ja ću pozvati sve rodove iz sjevernih kraljevstava”, govori GOSPOD, “te će doći i svatko će postaviti prijestolje svoje na ulaz vrata jeruzalemskih i protiv svih zidina njegovih unaokolo i protiv svih gradova Judinih.
1:16
I izustit ću im presude svoje protiv njih u vezi svih opakosti njihovih, što su me napustili i palili kâd drugim bogovima i iskazivali štovanje djelima ruku svojih.
1:17
Stoga ti sada opaši bokove svoje i ustani te im kaži sve što ću ti ja zapovjediti. Ne daj se zastrašiti od lica njihova da te ne bih ja smeo pred njima.
1:18
Jer, evo, ja te danas postavljam kao grad utvrđeni i kao stup željezni i kao zidine mjedene protiv cijele zemlje: protiv kraljeva Judinih, protiv knezova njegovih, protiv svećenika njegovih i protiv naroda ove zemlje.
1:19
I oni će se boriti protiv tebe, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom”, govori GOSPOD, “da te izbavim!”

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje