Job

Poglavlje 39

39:1

Znaš li vrijeme kad se divokoze planinske kote? Ili jesi li vidio kada košute mlade?

39:2

Možeš li prebrojiti mjesece dokle nose? Ili znaš li vrijeme kada kote?

39:3

Sagnu se, okote mladunčad svoju, odlažu bolove svoje.

39:4

Mladunci njihovi dobro izgledaju, rastu jedući žito; odu i ne vrate se k njima.

39:5

Tko je divljeg magarca pustio da je slobodan? Ili tko li je razdriješio sveze divljemu magarcu,

39:6

onome kome sam domom pustinju učinio, i neplodnu zemlju kao prebivališta njegova?

39:7

Gradskom mnoštvu on se podsmjehuje, niti se na goničeve vapaje ne obazire.

39:8

Vijenac gora planinskih je paša njegova i on traži svako zelenilo.

39:9

Hoće li jednorog biti voljan da ti služi ili ostaje kod jasala tvojih?

39:10

Možeš li jednoroga užetom njegovim vezati za brazdu? Ili hoće li za tobom drljati doline?

39:11

Hoćeš li se pouzdati u njega zato što je snaga njegova velika? Ili hoćeš li mu prepustiti svoj posao?

39:12

Hoćeš li mu vjerovati da će donijeti kući sjeme tvoje i skupiti ga u žitnice tvoje?

39:13

Daješ li lijepa krila paunovima? Ili daješ li krila i perje noju?

39:14

Koji ostavlja svoja jaja na zemlji i grije ih u prašini,

39:15

a zaboravlja da ih noga može zdrobiti ili ih zvijer može razbiti.

39:16

Ona je otvrdnula prema mladima svojim, kao da oni nisu njezini; trud njezin je uzaludan bez straha.

39:17

Zato što ju je Bog lišio mudrosti i nije joj udijelio razboritosti.

39:18

Za vrijeme kad se uzdiže u visine, podsmjehuje se konju i jahaču njegovu.

39:19

Jesi li ti konju dao snagu? Jesi li ti na vrat njegov odjenuo grmljavinu?

39:20

Možeš li njega uplašiti kao skakavca? Slava njegovih nosnica je strahovita.

39:21

Kopa u dolini i raduje se snazi svojoj, ide u susret naoružanim ljudima.

39:22

Ruga se strahu i ne boji se ničega, ni pred mačem se neće okrenuti.

39:23

Nad njim klepeće tobolac, blista koplje i štit.

39:24

U jarosti i bijesu guta zemlju, i ne vjeruje onome koji zatrubi u trubu.

39:25

Govori između truba: ‘Ha, ha!’; i izdaleka on nanjuši bitku, grmljavinu zapovjednika i poklič.

39:26

Leti li jastreb po tvojoj mudrosti i širi li krila svoja prema jugu?

39:27

Zar se na tvoju zapovijed orao penje i gnijezdo svoje savija na visini?

39:28

Na stijeni prebiva i živi, na litici stijene i utvrdi.

39:29

Odatle vreba plijen i oči njegove gledaju daleko.

39:30

I mladi njegovi sišu krv; i gdje su pobijeni, tamo je i on.”

---