Job

Poglavlje 4

Elifazova besjeda

4:1

Tada je Elifaz Temanac progovorio i rekao:

4:2

“Ako li i probamo razgovarati s tobom, hoćeš li se rastužiti? Ali tko se može suzdržati od besjede?

4:3

Evo, mnoge si ti poučio, i osnažio si ruke iznemogle;

4:4

riječju svojom pridizao si one koji su klonuli, i osnaživao si koljena klecava.

4:5

No sada kad je tebe snašlo, klonuo si, tebe se dotaklo i ti si se smeo.

4:6

Nije li to tvoj strah, pouzdanje tvoje, nada tvoja i čestitost puteva tvojih?

4:7

Sjeti se, molim te, je li netko tko je nedužan ikada propao? Ili gdje su pravedni bili zatrti?

4:8

Baš kako sam ja shvatio: oni koji oru nepravdu i siju opakost, isto to će i požeti.

4:9

Od daha Božjega oni propadaju, i od daha nosnica njegovih nestali su.

4:10

Rika lavlja i urlik bijesnog lava i zubi lavića slomljeni su.

4:11

Stari lav ugiba jer mu ponestaje plijena, a mladunci jake lavice raspršeni su.

4:12

A jedno je potajno do mene došlo, i uho je moje primilo šapat njezin.

4:13

U mislima iz noćnih viđenja, kada dubok san na ljude pada,

4:14

strah i trepet mene su obuzeli, te se dogodilo da su se sve kosti moje potresle.

4:15

Tada mi je jedan duh preko lica prošao, dlake na tijelu mome su se podigle.

4:16

Nešto je stajalo, no obličja mu nisam raspoznao, neki lik bio mi je pred očima. Bila je tišina; uto sam čuo glas, koji govori:

4:17

‘Zar će smrtnik biti pravedniji od Boga? Zar će čovjek biti čistiji od svoga stvoritelja?

4:18

Evo, nije se pouzdavao u sluge svoje, i anđele svoje za ludost je okrivio,

4:19

koliko li manje u one koji borave u kućama glinenim, kojima je temelj u prahu, koji su satrti pred moljcem?

4:20

Uništavani su od jutra do večeri, propadaju zauvijek tako da za to nitko ne mari.

4:21

Zar njihova uzvišenost koja je u njima ne prolazi? Umiru, i to bez mudrosti.’

---