Job

Poglavlje 41

41:1
Možeš li levijatana izvući udicom? Ili mu jezik užetom spustiti?
41:2
Možeš li udicu u nozdrve njegove provući? Ili mu probušiti čeljust bodljom?
41:3
Hoće li ti uputiti mnoge molbe? Hoće li ti izgovoriti nježne riječi?
41:4
Hoće li s tobom sklopiti savez? Hoćeš li ga uzeti za slugu zauvijek?
41:5
Hoćeš li se igrati s njim kao s pticom? Ili zar ćeš ga vezati za svoje djevojke?
41:6
Zar će za njega drugovi prirediti gozbu? Zar će ga razdijeliti među trgovce?
41:7
Možeš li mu kožu napuniti bodljikavim željezom ili mu glavu probosti ostima?
41:8
Stavi ruku svoju na njega, sjeti se bitke, nikad to više nećeš učiniti.
41:9
Evo, nada da se njega uhvati je uzaludna; zar neće netko biti oboren čak i od pogleda na njega?
41:10
Nitko nije tako vatren da njega razdraži. Tko je onda u stanju stati pred mene?
41:11
Tko me je predusreo da mu trebam uzvratiti? Što god je pod čitavim nebom, moje je.
41:12
Neću prikriti udove njegove, ni snagu njegovu, ni njegovu ljepotu stasa.
41:13
Tko može raskriti lice odjeće njegove? Ili tko može doći k njemu dvostrukom uzdom svojom?
41:14
Tko može otvoriti vrata lica njegova? Zubi su mu strašni sve naokolo.
41:15
Ljuske njegove su mu ponos, zbijene kao čvrstim pečatom.
41:16
Jedna je tako blizu drugoj da ni zrak ne može ući između njih.
41:17
Slijepljene su jedna uz drugu, drže se zajedno da se ni razdvojiti ne mogu.
41:18
Kihanjem svojim svjetlošću zasjaji, a oči su mu poput vjeđa jutarnjih.
41:19
Iz usta mu izlaze buktinje, i iskaču iskre ognjene.
41:20
Iz nozdrva mu izbija dim, kao iz kipućeg lonca ili kotla.
41:21
Dah njegov pali ugljevlje, i plamen mu iz usta izlazi.
41:22
U vratu mu stoji snaga, i tuga se u radost pred njim okreće.
41:23
Pregibi tijela njegova srasli su, ukrutili su se, ne mogu se micati.
41:24
Srce mu je čvrsto kao kamen, da, tako tvrdo kao jedan komad donjeg mlinskog kamena.
41:25
Kad se podiže, moćnici se boje; zbog izranjanja oni se čiste.
41:26
Mač koji se na njega polaže ne može ga zadržati; ni koplje, strelica, niti oklop.
41:27
On željezo smatra slamom, a mjed trulim drvetom.
41:28
Strijela ga neće nagnati u bijeg, kamenovi s praćke postaju strnjika kod njega.
41:29
Strelice se računaju kao strnjika; on se smije i na mahanje koplja.
41:30
Oštro kamenje je pod njim, raznosi ono što je oštro po blatu.
41:31
Navodi dubinu da vrije kao u loncu i čini da je more kao lonac pomasti.
41:32
Čini da staza svijetli za njim, netko bi pomislio da je bezdan posijedio.
41:33
Na zemlji nema nešto njemu slično, načinjen je da bude bez straha.
41:34
Gleda na sve što je visoko, on je kralj nad svim sinovima oholosti.”

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje