Jošua

Poglavlje 14

Baština zapadno od Jordana

14:1

A ovo su zemlje koje su baštinili sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj koju su im podijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i poglavari očinski po plemenima sinova Izraelovih.

14:2

Ždrijebom je bila razdijeljena baština njihova, kao što je GOSPOD zapovjedio po ruci Mojsija, za devetoro plemena i za polovinu plemena.

14:3

Jer je Mojsije dao baštinu dvama plemenima i polovini plemena s onu stranu Jordana, no Levitima nije dao baštine među njima.

14:4

Jer su bila dva plemena sinova Josipovih: Manaše i Efrajim. Stoga oni nisu dali dijela Levitima u zemlji, osim gradove za prebivanje u njima s predgrađima njihovim za njihovu stoku i za njihov imetak.

14:5

Kako je GOSPOD zapovjedio Mojsiju, tako su učinili sinovi Izraelovi i razdijelili zemlju.

Kalebov zahtjev i baština

14:6

Tada su sinovi Judini pristupili k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, rekao mu je: “Ti znaš ono što je GOSPOD rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, u vezi mene i tebe u Kadešbarnei.

14:7

Bio sam četrdeset godina star kad me Mojsije, sluga GOSPODNJI poslao iz Kadešbarnee da uhodim zemlju. I dojavio sam mu riječ kako mi je bila na srcu.

14:8

Ali su braća što su uzašla sa mnom navela srce naroda da utrne, ali sam ja u potpunosti slijedio GOSPODA, Boga svojega.

14:9

I Mojsije se onoga dana zakleo govoreći: ‘Zasigurno će zemlja, kojom je gazila noga tvoja, pripasti u baštinu tebi i sinovima tvojim zauvijek, jer si u potpunosti slijedio GOSPODA, Boga mojega.’

14:10

I sada, gle: GOSPOD me sačuvao na životu, kao što je rekao. Ovih četrdeset i pet godina već je prošlo otkad je GOSPOD izgovorio ovu riječ Mojsiju, dok su sinovi Izraelovi lutali pustinjom; a sada, evo, ja sam danas osamdeset i pet godina star.

14:11

Još uvijek ja sam i danas jak kao što sam bio u dan kad me Mojsije poslao; kakva mi je snaga tada bila, takva mi je i sada snaga za rat, i da izlazim i da ulazim.

14:12

Stoga, daj mi sada ovo gorje o kojemu je GOSPOD govorio onoga dana. Jer si ti čuo onoga dana kako su ondje bili Anakovci, i da su gradovi bili veliki i utvrđeni; ako će biti tako da će GOSPOD biti sa mnom, tada ću ih moći protjerati, kako je GOSPOD rekao.”

14:13

Zatim ga je Jošua blagoslovio i dao Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu.

14:14

Hebron je stoga pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do dana današnjega, zato što je Kaleb u potpunosti slijedio GOSPODA, Boga Izraelova.

14:15

A Hebronu je prije bilo ime Kirjatarba; a Arba je bio velik čovjek među Anakovcima. I zemlja je počinula od rata.

---