Jošua

Poglavlje 17

17:1
A i plemenu Manašeovu dopao je ždrijeb, jer je on bio prvorođenac Josipov. To jest Makiru, prvorođencu Manašeovu, ocu Gileadovu zato što je on bio ratnik, stoga je imao Gilead i Bašan.
17:2
A ždrijeb je dopao i ostale sinove Manašeove po njihovim porodicama: sinove Abiezerove i sinove Helekove i sinove Asrielove i sinove Šekemove i sinove Heferove i sinove Šemidine. To su bila muška djeca Manašea, sina Josipova, po njihovim porodicama.
17:3
No Zelofehad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinove nego samo kćeri. A ovo su imena kćeri njegovih: Mahla i Noa, Hogla, Milka i Tirza.
17:4
I one su došle pred svećenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred knezove govoreći: “GOSPOD je zapovjedio Mojsiju da se nama preda baština među našom braćom.” Stoga im je po zapovijedi GOSPODNJOJ predao baštinu među braćom njihova oca.
17:5
Tako je Manašeu dopalo deset dijelova, pored zemlje gileadske i bašanske koje su bile s one strane Jordana,
17:6
zato što su kćeri Manašeove imale baštinu među njegovim sinovima; a ostali sinovi Manašeovi zadobili su zemlju gileadsku.
17:7
A područje Manašeovo bilo je od Ašera do Mikmete, što leži pred Šekemom; zatim je granica zavijala na desno prema stanovnicima Entapuaha.
17:8
A Manaše je zadobio zemlju Tapuah, ali Tapuah uz granicu Manašeovu pripao je sinovima Efrajimovim.
17:9
A to područje je silazilo do rijeke Kane, južno od rijeke. Ovi su gradovi Efrajimovi među gradovima Manašeovim; i područje Manašeovo bilo je na sjevernoj strani od rijeke i izbijalo na more.
17:10
Južno je bilo Efrajimovo, a na sjeveru je bilo Manašeovo, a more je njegova granica. A na sjeveru se dodirivalo s Ašerom, a na istoku s Isakarom.
17:11
A u Isakaru i Ašeru Manaše je zadobio Betšean sa svojim naseljima i Ibleam sa svojim naseljima i stanovnike Dora sa svojim naseljima i stanovnike Endora sa svojim naseljima i stanovnike Taanaka sa svojim naseljima i stanovnike Megida sa svojim naseljima; baš ta tri područja.
17:12
Ali sinovi Manašeovi nisu mogli protjerati stanovnike tih gradova, zato su Kanaanci mogli prebivati u toj zemlji.
17:13
I dogodilo se, kad su sinovi Izraelovi ojačali da su Kanaancima nametnuli danak, ali ih nisu potpuno protjerali.
17:14
Tada su sinovi Josipovi rekli Jošui govoreći: “Zašto si mi dao u baštinu samo jedan ždrijeb i jedan dio, budući da sam ja velik narod koga je GOSPOD dosad blagoslivljao?”
17:15
Nato im je Jošua odgovorio: “Ako si ti velik narod, tada ti uzađi u šumsku zemlju i iskrči ondje sebi u zemlji Perižana i divova, ako ti je pretijesna gora Efrajim.”
17:16
Tada su sinovi Josipovi rekli: “Ovo brdo nije dovoljno za nas, a svi Kanaanci koji žive u zemlji dolinskoj imaju željezna kola, i oni što su iz Betšeana i gradića njegovih i oni koji su iz Jezreelske doline.”
17:17
Nato je Jošua progovorio domu Josipovu, i to Efrajimu i Manašeu govoreći: “Ti si velik narod i imate silnu snagu; nećeš ti imati samo jedan ždrijeb,
17:18
nego neka gora bude tvoja. Jer to je šuma pa je ti iskrči te će krajevi njezini biti tvoji. Jer ćeš ti protjerati Kanaance premda imaju željezna kola, i premda su oni jaki.”

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje