Pjesma nad pjesmama

Poglavlje 4

4:1

Gle, lijepa si ti, ljubavi moja, gle, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica koje su između uvojaka tvojih. Kosa ti je kao stado koza koje su se pokazale s gore Gilead.

4:2

Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih koje s kupanja odlaze: gdje svaka rađa blizanke i nijedna među njima nije jalova.

4:3

Usne su tvoje kao vlakno od grimiznog prediva i govor ti je mio, kao kriške nara tvoje su sljepoočice između uvojaka tvojih.

4:4

Vrat ti je kao kula Davidova, sagrađena kao oružarnica gdje na njoj visi tisuću štitnika, sve štitovi junaka.

4:5

Tvoje su dvije dojke kao dvije mlade srne, koje su blizanke, koje pasu među ljiljanima.

4:6

Prije nego dan svane i sjene pobjegnu, odvest ću se na goru smirne, na brdo tamjana.

4:7

Lijepa si ti, ljubavi moja, i nema ljage na tebi.

4:8

Pođi sa mnom s Libanona, suprugo moja, sa mnom s Libanona. Pogledaj s vrha Amane, s vrha Šenira i Hermona, iz lavljih jazbina, s planina leopardovih.

4:9

Srce si mi otela, sestro moja, suprugo moja, srce si mi otela jednim pogledom svojim, jednim lančićem na vratu svome.

4:10

Kako li je lijepa ljubav tvoja, sestro moja, suprugo moja! Koliko li je ljubav tvoja bolja od vina, i miris pomasti tvojih od svih mirodija.

4:11

Usne tvoje, suprugo moja, kaplju poput saća; i med i mlijeko su ti pod jezikom, a miris odjeće tvoje je kao miris libanonski.

4:12

Vrt zatvoren je sestra moja, supruga moja, izvor zatvoren i studenac zapečaćen.

4:13

Mladice su tvoje voćnjak nara s ugodnim plodovima, kamfor s nardom,

4:14

nard i šafran, mirisni rogoz i cimet, sa svim stablima tamjanovim, smirna i aloj, sa svim najboljim mirodijama,

4:15

studenac vrtova, izvor žive vode i potoci s Libanona.

4:16

Ustani, vjetre sjeverni, i dođi ti južnjače, puhni nad vrtom mojim, da izvire mirodije njegove. Neka ljubljeni moj dođe u vrt svoj, neka jede plodove koji su mu najmiliji.

---