Psalam 17

Molitva Davidova.

17:1
Čuj pravicu, GOSPODE, na vapaj se moj obazri; poslušaj molitvu moju što ne dolazi s usana lažljivih.
17:2
Neka mi iz nazočnosti tvoje presuda izađe, neka oči tvoje ugledaju ono što je pravo.
17:3
Ti si srce moje isprobao, noću si me pohodio; iskušaj me i nećeš ništa naći. Naumio sam da usta moja neće prestupiti!
17:4
Glede djela ljudskih, po riječi usana tvojih sačuvao sam se od staza zatornika.
17:5
Zadrži korake moje na stazama svojim, da se stopala moja ne poskliznu.
17:6
Prizvao sam te, Bože, jer ćeš me čuti; prigni k meni uho svoje i čuj besjedu moju!
17:7
Pokaži čudesnu blagost svoju, o ti, koji one koji se u tebe uzdaju, desnicom svojom spašavaš od onih što se protiv njih podižu.
17:8
Čuvaj me kao zjenicu oka; sakrij me pod sjenu krila svojih
17:9
od opakih koji me tlače, od smrtnih neprijatelja mojih koji me opkoljuju.
17:10
Zatvorili su se u svoja vlastita sala, ustima svojim oholo govore.
17:11
Naše su korake sada opkolili; uprli su oči svoje usmjerivši ih na zemlju
17:12
kao kad lav žudi za plijenom svojim i kao lavić što vreba na tajnim mjestima.
17:13
Ustani, GOSPODE, predusretni ga, obori ga! Izbavi dušu moju od opakog koji je tvoj mač,
17:14
od ljudi koji su tvoja ruka, GOSPODE, od ljudi svijeta ovoga, koji svoj udio imaju u ovom životu i kojima si trbuh napunio blagom skrivenim: obiluju sinovima i svoj imetak ostavljaju dojenčadi svojoj.
17:15
A što je do mene, ja ću u pravednosti lice tvoje gledati; bit ću zadovoljan, kad se probudim s tvojim obličjem.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje