Psalam 39

Zborovođi. Za Jedutuna.

Psalam Davidov.

39:1

Rekao sam: “Pazit ću na puteve svoje, da jezikom svojim ne sagriješim; čuvat ću usta svoja uzdom dok su opaki preda mnom.”

39:2

Zanijemio sam, utonuo u tišinu, šutio sam čak i o dobrom; i tuga se moja uzbudila.

39:3

Srce se moje u meni zagrijalo; dok sam razmišljao, oganj se razgorio. Tada sam jezikom svojim progovorio:

39:4

“GOSPODE, objavi mi svršetak moj i kolika je mjera dana mojih, da spoznam kako sam ja krhak.

39:5

Gle, dane si moje učinio kao pedalj, i vijek je moj ništa pred tobom. Uistinu, svaki je čovjek u svom najboljem stanju sama ispraznost.” Sela.

39:6

Zaista, svaki čovjek hodi u ispraznosti; zaista, uzalud podižu buku; on zgrće bogatstva, a ne zna tko će ih pokupiti.

39:7

A sada, Gospodine, što ću čekati? Nada je moja u tebi.

39:8

Izbavi me od svih prijestupa mojih; ne prepusti me porugama bezumnih.

39:9

Zanijemio sam, usta svoja nisam otvorio, jer si ti tako učinio.

39:10

Udalji od mene zamah svoj, istrošio sam se od udara ruke tvoje.

39:11

Kad ukorima ispravljaš čovjeka zbog nepravde, ti mu ljepotu njegovu kao moljac izjedaš. Zaista, svaki je čovjek ispraznost. Sela.

39:12

Čuj molitvu moju, GOSPODE, i prigni uho vapaju mome; ne ogluši se na suze moje, jer sam kod tebe tuđinac i pridošlica, kao što su bili svi očevi moji.

39:13

O poštedi me da mogu snagu obnoviti, prije nego odem odavde i više me ne bude.

---