Psalam 90

Molitva Mojsija, čovjeka Božjeg.

90:1

Gospodine, ti si bio prebivalište naše u sve naraštaje.

90:2

Prije nego su se gore rodile ili prije nego si oblikovao zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti ti si Bog!

90:3

Ti čovjeka skrećeš u propast i govoriš: “Vratite se, sinovi ljudski!”

90:4

Jer je tisuću godina u očima tvojim kao jučerašnji dan što je prošao i kao straža u noći.

90:5

Odnosiš ih kao potopom; oni su kao san, oni su poput trave što ujutro nikne.

90:6

Ujutro cvjeta i raste, uvečer se pokosi i osuši!

90:7

Jer smo izjedeni od srdžbe tvoje i smeteni od gnjeva tvoga.

90:8

Nepravde si naše pred sebe stavio, naše tajne grijehe na svjetlost lica svoga.

90:9

Jer svi su dani naši prošli u gnjevu tvome, potrošili smo godine svoje kao priču što je ispričana.

90:10

Dana godina naših sedamdeset je godina, a ako je snage bilo bi osamdeset godina; a ipak je snaga njihova trud i žalost, jer se brzo prekidaju i mi odlijećemo.

90:11

Tko li poznaje snagu srdžbe tvoje? Baš u skladu sa strahom prema tebi, takav je gnjev tvoj.

90:12

Tako nas pouči brojati naše dane da srca svoja upravimo k mudrosti.

90:13

Vrati se, GOSPODE, dokle ćeš? I pokaj se nad slugama svojim?

90:14

Nasiti nas izjutra milosrđem svojim, da se radujemo i veselimo u sve dane svoje.

90:15

Obraduj nas za dane u kojima si nas tlačio, i za godine u kojima smo zlo vidjeli.

90:16

Neka se djelo tvoje pokaže na slugama tvojim, i slava tvoja na djeci njihovoj!

90:17

I neka ljepota GOSPODA, Boga našega, bude na nama! I učvrsti među nama djelo ruku naših; da, djelo ruku naših učvrsti!

---