Suci

Poglavlje 2

Izraelova neposlušnost

2:1
Tada je anđeo GOSPODNJI uzašao iz Gilgala u Bokim te rekao: “Učinio sam da izađete iz Egipta i doveo sam vas u zemlju za koju sam se zakleo očevima vašim i rekao: ‘Nikada neću raskinuti Savez svoj s vama.
2:2
A vi ne sklapajte pakt sa stanovnicima ove zemlje; srušite žrtvenike njihove!’ Ali vi niste bili poslušni mome glasu. Zašto ste to učinili?
2:3
Zato sam i rekao: ‘Neću ih istjerati pred vama, nego će vam oni biti poput trnja u bokovima vašim i bogovi njihovi bit će vam zamka.’ ”
2:4
I dogodilo se, kad je anđeo GOSPODNJI izgovorio te riječi svim sinovima Izraelovim da je narod podigao svoj glas i zaplakao.
2:5
I tako su nadjenuli ime tom mjestu Bokim te su ondje žrtvovali GOSPODU.

Jošuina smrt

2:6
A kad je Jošua otpustio narod, sinovi su Izraelovi otišli svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju.
2:7
I narod je služio GOSPODU u sve dane Jošuine i u sve dane starješina koji su nadživjeli Jošuu, koji su vidjeli sva velika djela GOSPODNJA što ih je on učinio za Izrael.
2:8
I Jošua, sin Nunov, sluga GOSPODNJI, umro je kad je bio star sto deset godina.
2:9
I pokopali su ga na području njegove baštine u Timnatheresu, na Efrajimovoj gori, sjeverno od brda Gaaša.
2:10
A kad se sav onaj naraštaj pridružio očevima svojim, podigao se poslije njih drugi naraštaj koji nije poznavao GOSPODA, ni djela što ih je učinio za Izrael.
2:11
Tada su sinovi Izraelovi počeli činiti ono što je zlo u očima GOSPODNJIM i služiti Baalima.
2:12
I napustili su GOSPODA, Boga očeva svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i počeli su slijediti druge bogove od onih bogova naroda koji su bili oko njih te su im se klanjali. I izazvali su GOSPODA na srdžbu.
2:13
Napustili su GOSPODA i služili su Baalu i Aštarti.
2:14
Nato se srdžba GOSPODNJA užarila protiv Izraela te ih je predao u ruke pljačkašima koji su ih pljačkali i prodao ih je u ruke njihovim neprijateljima uokolo i više nisu mogli opstati pred neprijateljima svojim.
2:15
Kamo god bi odlazili, ruka je GOSPODNJA bila protiv njih na zlo, kako je GOSPOD rekao i kako im se GOSPOD zakleo te su bili u velikoj nevolji.

GOSPOD podiže suce

2:16
Unatoč tome GOSPOD je počeo podizati suce koji su ih izbavljali iz ruku onih koji su ih pljačkali.
2:17
Ali oni ni svoje suce nisu slušali, nego su se odali bludu s drugim bogovima te su im se klanjali. Brzo su skrenuli s puta kojim su hodili očevi njihovi koji su bili poslušni zapovijedima GOSPODNJIM; no oni nisu tako činili.
2:18
A kad im je GOSPOD podizao suce, tada je GOSPOD bio sa svakim tim sucem te ih je izbavljao iz ruku njihovih neprijatelja u sve dane toga suca; jer je to raskajalo GOSPODA, to njihovo stenjanje zbog onih koji su ih tlačili i mučili ih.
2:19
I dogodilo se, kad bi sudac umro, da bi se oni vraćali i iskvarili se više nego očevi njihovi, slijedeći druge bogove, služeći im i klanjajući im se. Nisu odustajali od svojih djela ni od svojih tvrdoglavih puteva.
2:20
Tada se srdžba GOSPODNJA užarila protiv Izraela te je on rekao: “Zato što je taj narod prekršio moj savez što sam ga zapovjedio očevima njihovim i nije poslušao glasa mojega,
2:21
ni ja više neću pred njim istjerati ni jednoga od naroda što ih je Jošua ostavio kad je umro,
2:22
da bih ja pomoću njih prokušao Izraela: hoće li se oni držati puta GOSPODNJEGA hodeći njime kao što su ga se držali očevi njihovi, ili neće.”
2:23
Stoga je GOSPOD ostavio te narode ne protjeravši ih prebrzo, niti ih je predao u ruke Jošuine.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje