Ivan

Poglavlje 2

2:1: A trećeg je dana bila svadba u Kani Galilejskoj; ondje je bila i Isusova majka.
2:2: I na svadbu je bio pozvan i Isus i njegovi učenici.
2:3: A kad je ponestalo vina, njemu je rekla Isusova majka: “Nemaju vina.”
2:4: Isus joj je rekao: “Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.”
2:5: Njegova je majka rekla slugama: “Sve što vam on kaže, učinite!”
2:6: A ondje je bilo šest kamenih posuda za vodu postavljenih za židovsko čišćenje, svaka je sadržavala dvije ili tri mjere.
2:7: Isus im je rekao: “Napunite vodom posude za vodu!” I oni su ih napunili do vrha.
2:8: Tada im je rekao: “Zagrabite sada i odnesite ravnatelju gozbe!” I odnijeli su mu.
2:9: Kad je ravnatelj gozbe okusio vodu što je postala vino, (a nije znao odakle je, ali su znali poslužitelji koji su vodu zagrabili), ravnatelj gozbe dozvao je mladenca
2:10: i rekao mu: “Svaki čovjek najprije poslužuje dobro vino, a kad se napiju, onda lošije. A ti si dobro vino čuvao sve dosad.”
2:11: Ovo je kao početak čudesa učinio Isus u Kani Galilejskoj i očitovao slavu svoju te su njegovi učenici povjerovali u njega.
2:12: Poslije toga sišao je on, i majka njegova, i braća njegova i učenici njegovi u Kapernaum; ali ondje nisu ostali mnogo dana.
2:13: A bila je blizu židovska Pasha pa je Isus uzišao u Jeruzalem.
2:14: I našao je u Hramu prodavače goveda, i ovaca, i golubova i mjenjače novca gdje sjede.
2:15: I kad je načinio bič od malog užeta, istjerao je sve iz Hrama, i ovce i goveda; i mjenjačima je prosuo novac i isprevrtao stolove;
2:16: a prodavačima golubova je rekao: “Nosite to odavde! Ne činite od kuće Oca moga kuću trgovačku!”
2:17: I njegovi su se učenici sjetili da je zapisano: “Izjeda me revnost za Dom tvoj.”
2:18: Tada su Židovi odgovorili te mu rekli: “Budući da to činiš, kakav nam znak pokazuješ?”
2:19: Isus je odgovorio i rekao im: “Razorite ovaj hram i za tri ću ga dana podići.”
2:20: Nato su Židovi rekli: “Četrdeset i šest godina građen je ovaj Hram, a ti ćeš ga podići za tri dana?”
2:21: Ali je on govorio o hramu svojega tijela.
2:22: Stoga su se, kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetili da im je to rekao, pa su povjerovali Pismu i riječi koju je Isus govorio.
2:23: A dok je bio u Jeruzalemu na svetkovini Pashe, mnogi su povjerovali u njegovo ime promatrajući čudesa koja je činio.
2:24: Ali im se sâm Isus nije povjeravao jer ih je on sve poznavao.
2:25: I nije trebalo da mu tko posvjedoči o čovjeku, jer je sâm znao što je u čovjeku.