Ivan

Poglavlje 4

4:1: Kad je, dakle, Gospodin doznao, da su farizeji čuli da je Isus pridobio i krstio više učenika nego Ivan,
4:2: (premda sâm Isus nije krštavao, nego njegovi učenici),
4:3: napustio je Judeju i ponovo otišao u Galileju.
4:4: A morao je proći kroz Samariju.
4:5: Tada je došao do samarijskog grada zvanog Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu.
4:6: A ondje je bio Jakovljev zdenac; zato je Isus, umoran od puta, sjeo na zdenac. Bilo je oko šestoga sata.
4:7: Došla je neka žena Samarijanka zagrabiti vodu. Isus joj je rekao: “Daj mi piti.”
4:8: (Jer su njegovi učenici otišli u grad kupiti hranu.)
4:9: Nato ga je žena Samarijanka upitala: “Kako ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, koja sam žena, Samarijanka?” Jer se Židovi ne druže sa Samarijancima.
4:10: Isus je odgovorio te joj rekao: “Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori: ʻDaj mi pitiʼ, ti bi od njega zatražila i on bi ti dao živu vodu.”
4:11: Žena mu je rekla: “Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a zdenac je dubok; odakle ti onda živa voda?
4:12: Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam je dao ovaj zdenac; i sâm je iz njega pio, i djeca njegova, i stoka njegova?”
4:13: Isus je odgovorio te joj rekao: “Svaki koji pije od ove vode, opet će ožednjeti,
4:14: ali onaj koji pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode što teče u život vječni.”
4:15: Žena ga je zamolila: “Gospodine, daj mi te vode da ne žednim i ne dolazim ovamo zahvaćati.”
4:16: Isus joj je rekao: “Idi, pozovi svoga muža i dođi ovamo!”
4:17: Žena je odgovorila i rekla: “Nemam muža.” Isus joj je odgovorio: “Dobro si rekla: ʻNemam mužaʼ,
4:18: jer si imala pet muževa, i onaj koga sada imaš nije ti muž. To si iskreno rekla.”
4:19: Žena mu je napomenula: “Gospodine, shvaćam da si ti prorok.
4:20: Naši su očevi iskazivali štovanje na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu to mjesto gdje treba iskazivati štovanje.”
4:21: Isus joj je rekao: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kad nećete štovati Oca ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
4:22: Vi štujete što ne poznajete; mi štujemo što poznajemo, jer je spasenje od Židova.
4:23: Ali dolazi čas, i sada je, kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini, jer Otac traži da ga takvi štuju.
4:24: Bog je Duh i koji ga štuju, moraju ga štovati u duhu i istini.”
4:25: Žena mu je odgovorila: “Znam da dolazi Mesija koji se zove Krist. Kad on dođe, sve će nam objasniti.”
4:26: Isus joj je rekao: “Ja sam taj koji ti govorim.”
4:27: I uto su stigli njegovi učenici i začudili se što je razgovarao sa ženom. Ipak nitko nije pitao: “Što tražiš?” Ili: “Zašto razgovaraš s njom?”
4:28: Žena je tada ostavila svoj vrč i otišla u grad te rekla ljudima:
4:29: “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikada učinila! Nije li on Krist?”
4:30: Tada su oni izašli iz grada i došli k njemu.
4:31: A u međuvremenu su ga učenici zamolili govoreći: “Učitelju, jedi!”
4:32: Ali im je on rekao: “Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.”
4:33: Stoga su učenici pitali jedan drugoga: “Da mu nije tko donio što za jesti?”
4:34: Isus im je odgovorio: “Moja je hrana izvršiti volju onoga koji me je poslao i završiti djelo njegovo.
4:35: Ne govorite li vi: ʻJoš su četiri mjeseca pa dolazi žetva?ʼ Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte njive, jer su već bijele za žetvu!
4:36: A onaj koji žanje prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se zajedno raduju i onaj koji sije i onaj koji žanje.
4:37: I u ovome je istinita izreka: ʻJedan sije, a drugi žanje.ʼ
4:38: Ja sam vas poslao žeti ono oko čega se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.”
4:39: I mnogi su Samarijanci iz onoga grada povjerovali u njega zbog riječi one žene koja je svjedočila: “Rekao mi je sve što sam ikada učinila.”
4:40: Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, zaklinjali su ga da ostane kod njih pa je ostao ondje dva dana.
4:41: I mnogo ih je više povjerovalo zbog njegove riječi,
4:42: te su rekli ženi: “Sada vjerujemo, ne zbog tvoje besjede, jer smo ga sami čuli i znamo da je ovaj doista Krist, Spasitelj svijeta.”
4:43: A nakon dva dana pošao je odande i otišao u Galileju.
4:44: Jer je sâm Isus posvjedočio da prorok nema časti u svom zavičaju.
4:45: Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci su ga primili pošto su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu na svetkovini, jer su i oni stigli na svetkovinu.
4:46: Tako je Isus ponovo došao u Kanu Galilejsku gdje je vodu pretvorio u vino. A tamo je bio neki plemić čiji je sin bolovao u Kapernaumu.
4:47: Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i zaklinjao ga da siđe i ozdravi mu sina jer je bio na samrti.
4:48: Tada mu je Isus napomenuo: “Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete htjeti povjerovati.”
4:49: Plemić mu je rekao: “Gospodine, siđi prije nego mi umre dijete!”
4:50: Isus mu je rekao: “Idi, sin tvoj živi!” I čovjek je povjerovao riječi koju mu je Isus rekao i otišao.
4:51: I dok je on još silazio, susrele su ga njegove sluge te mu javile govoreći: “Tvoj sin živi!”
4:52: Tada se raspitao kod njih za sat kad mu je krenulo nabolje, a oni su mu odgovorili: “Jučer ga je u sedmi sat pustila groznica.”
4:53: Tako je otac saznao da je to bilo u onaj sat u koji mu je Isus rekao: “Tvoj sin živi!”, te je povjerovao on i sav njegov dom.
4:54: To je nadalje drugo čudo koje je učinio Isus kad je stigao iz Judeje u Galileju.