Luka

Poglavlje 1

1:1: Budući da su se mnogi prihvatili sastavljanja izvješća o događajima u koje se s punom sigurnošću vjeruje među nama,
1:2: kako su nam predali oni koji su od početka bili očevici i poslužitelji Riječi,
1:3: učinilo se i meni dobrim, imajući savršeno razumijevanje svega od samog početka, napisati to po redu tebi, najugledniji Teofile,
1:4: da upoznaš pouzdanost predmetâ o kojima si poučen.
1:5: U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta.
1:6: I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim.
1:7: A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama.
1:8: I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
1:9: da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd.
1:10: A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja.
1:11: I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.
1:12: A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah.
1:13: Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.
1:14: I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju
1:15: jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje.
1:16: I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu.
1:17: I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.”
1:18: Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.”
1:19: Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti.
1:20: I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”
1:21: A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu.
1:22: I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao je nijem.
1:23: I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući.
1:24: A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći:
1:25: “Tako mi je učinio Gospodin u dane kad je pogledao na mene da bi uklonio sramotu moju među ljudima.”
1:26: A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret
1:27: k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija.
1:28: Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!”
1:29: I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti.
1:30: A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga.
1:31: I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.
1:32: On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida,
1:33: te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.”
1:34: Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?”
1:35: A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim.
1:36: I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom.
1:37: Jer s Bogom ništa nije nemoguće.”
1:38: A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje.
1:39: I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin,
1:40: te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu.
1:41: I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim,
1:42: te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
1:43: I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni?
1:44: Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi.
1:45: I blažena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.”
1:46: Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina,
1:47: i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.
1:48: Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.
1:49: Jer mi je nešto veliko učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo
1:50: i milosrđe je njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga se boje.
1:51: Pokazao je jakost rukom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova;
1:52: Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.
1:53: Gladne je ispunio raznim dobrima, a bogate otpustio praznih ruku;
1:54: Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa,
1:55: kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”
1:56: I Marija je ostala s njom oko tri mjeseca pa se vratila svojoj kući.
1:57: A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina.
1:58: I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom.
1:59: I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu.
1:60: A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!”
1:61: Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.”
1:62: Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati.
1:63: A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili.
1:64: I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga.
1:65: I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom.
1:66: I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim.
1:67: A njegov se otac Zaharija ispunio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći:
1:68: “Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj,
1:69: i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida,
1:70: kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta:
1:71: da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;
1:72: iskazati milosrđe obećano očevima našim i sjetiti se svoga svetog saveza,
1:73: zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,
1:74: da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu
1:75: u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života.
1:76: A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve,
1:77: da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha,
1:78: radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine,
1:79: da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.”
1:80: A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.