Luka

Poglavlje 14

14:1: I dogodilo se, da je on na Šabat išao jesti kruh u kuću jednog od poglavara farizejskih, a oni su ga promatrali.
14:2: I gle, pred njim je bio neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
14:3: A Isus je odgovorio rekavši zakonoznancima i farizejima, govoreći: “Je li zakonom dopušteno ozdravljati na Šabat?”
14:4: A oni su šutjeli. A on ga je uhvatio, ozdravio ga i otpustio.
14:5: Tada im je odgovorio rekavši: “Koji od vas, upadne li mu magarac ili vol u jamu, a da ga ne bi odmah izvukao na dan Šabata?”
14:6: I nisu mu mogli na to odgovoriti.
14:7: A uzvanicima je, kad je promatrao kako biraju prva mjesta, ispričao usporedbu govoreći im:
14:8: “Kada te netko pozove na svadbu, nemoj sjesti na prvo mjesto, da ne bi bio pozvan netko poštovaniji od tebe,
14:9: i da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega pa ti rekao: ʻPredaj mjesto ovome!ʼ i tada bi ti postiđen morao zauzeti posljednje mjesto.
14:10: Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto tako da ti onaj koji te pozvao kad dođe može reći: ʻPrijatelju, pomakni se naviše!ʼ Tada ćeš biti počašćen pred onima koji sjede pri jelu s tobom.
14:11: Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.”
14:12: Tada je rekao i onome koji ga je pozvao: “Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede, da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i tako ti uzvratili.
14:13: Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
14:14: I blažen ćeš biti zato što ti oni ne mogu uzvratiti, jer će ti se uzvratiti pri uskrsnuću pravednih.”
14:15: A kad je to čuo jedan od onih koji su sjedili pri jelu, rekao mu je: “Blažen je onaj koji bude jeo kruh u kraljevstvu Božjem!”
14:16: Nato mu je on rekao: “Neki je čovjek pripremio veliku večeru i pozvao mnoge.
14:17: I poslao je slugu svoga, u vrijeme večere da kaže onima koji su pozvani: ʻDođite, već je sve pripremljeno!ʼ
14:18: Tada su se svi, kao jedan, počeli ispričavati. Prvi mu je rekao: ʻKupio sam njivu pa moram otići pogledati je. Molim te, smatraj me ispričanim!ʼ
14:19: A drugi mu je rekao: ʻKupio sam pet jarmova volova, idem ih isprobati. Molim te, smatraj me ispričanim!ʼ
14:20: I treći mu je rekao: ʻŽenom sam se oženio i zbog toga ne mogu doći!ʼ
14:21: Tako se taj sluga vratio i izvijestio o tome svoga gospodara. Nato se gospodar kuće rasrdio i rekao svome slugi: ʻIzađi brzo na ulice i uličice gradske pa dovedi ovamo siromahe, i sakate, i hrome, i slijepe!ʼ
14:22: Onda je taj sluga rekao: ʻGospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio i još ima mjesta!ʼ
14:23: A gospodar je rekao slugi: ʻIzađi na puteve i među živice i natjeraj ih neka uđu da mi se napuni kuća.
14:24: Jer kažem vam da ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.ʼ ”
14:25: I s njim je išlo veliko mnoštvo, a on se okrenuo te im rekao:
14:26: “Ako tko dođe k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, i ženu i djecu, i braću i sestre pa čak i svoj život, ne može biti moj učenik.
14:27: I tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.
14:28: Jer tko od vas, kad naumi sagraditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak, ima li dovoljno za dovršiti?
14:29: Da mu se ne bi, nakon što je postavio temelj, a ne može dovršiti, počeli rugati svi koji to vide:
14:30: govoreći, ʻOvaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti.ʼ
14:31: Ili, koji kralj, kad ide u rat protiv drugog kralja, neće li najprije sjesti i ispitati može li s deset tisuća presresti onoga koji dolazi protiv njega s dvadeset tisuća?
14:32: Ako li ne može, dok je još onaj drugi daleko, on šalje svoje poslanike i traži uvjete za mir.
14:33: Isto tako, svaki od vas koji se ne odrekne svega što ima, ne može biti moj učenik.
14:34: Sol je dobra, ali ako sol izgubi okus, čime će se ona začiniti?
14:35: Nije pogodna ni za zemlju ni za gnoj, već ju bacaju van. Tko ima uši da čuje, neka čuje.”