Luka

Poglavlje 2

2:1: I dogodilo se da je u one dane izašla uredba od cezara Augusta da bi se sav svijet upisao u porezni popis.
2:2: A to je bio prvi upis u porezni popis proveden kad je Kvirinije upravljao Sirijom.
2:3: I svi su išli upisati se u porezni popis, svaki u svoj grad.
2:4: Tada je i Josip, jer je bio iz doma i roda Davidova, uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,
2:5: da se upiše u porezni popis s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna.
2:6: I dogodilo se, dok su oni bili ondje, da su se joj navršili dani da rodi.
2:7: I rodila je svojega prvorođenog sina, te ga umotala u pelene i položila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
2:8: A u tom istom kraju bili su pastiri, boravili su u polju i čuvali noćnu stražu nad svojim stadom.
2:9: I gle, pristupio im je anđeo Gospodnji i slava ih je Gospodnja obasjala, te su se jako prestrašili.
2:10: A anđeo im je rekao: “Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem dobru vijest o velikoj radosti koja će stići k svakom narodu;
2:11: jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.
2:12: A ovo vam je znak: naći ćete novorođenče umotano u pelene gdje leži u jaslama.”
2:13: I odjednom se s anđelom pojavilo mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:
2:14: “Slava Bogu na najvišoj visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!”
2:15: I dogodilo se, čim su anđeli otišli od njih na nebo, da su pastiri rekli jedan drugomu: “Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo to što se dogodilo, događaj koji nam je Gospodin obznanio.”
2:16: I došli su žureći se te našli Mariju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
2:17: A kad su to vidjeli, razglasili su unaokolo tu besjedu što im je bila izrečena o tom djetetu.
2:18: I svi koji su to čuli, divili su se zbog onoga što su im govorili pastiri.
2:19: A Marija je čuvala sve te riječi i promišljala o njima u srcu svome.
2:20: Zatim su se pastiri vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.
2:21: I pošto se navršilo osam dana kad treba obrezati malo dijete, nazvali su ga imenom Isus, kako ga je nazvao anđeo prije nego li je on bio začet u utrobi.
2:22: A kad su se navršili dani njezina očišćenja prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jeruzalem da bi ga prikazali Gospodinu
2:23: (kao što je zapisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško koje otvara maternicu nazvat će se svet za Gospoda!”)
2:24: i prinijeli žrtvu, kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”
2:25: I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i pobožan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu.
2:26: I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista.
2:27: I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona.
2:28: Tada ga je on uzeo u svoje naručje te blagoslovio Boga i rekao:
2:29: “Gospodaru, sad u miru otpuštaš slugu svoga po riječi svojoj,
2:30: jer su oči moje vidjele tvoje spasenje
2:31: koje si pripremio pred licem svih naroda;
2:32: svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.”
2:33: A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo.
2:34: Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti,
2:35: a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.”
2:36: A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem,
2:37: a sama, kao udovica, oko osamdeset i četiri godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama.
2:38: I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.
2:39: A kad su izvršili sve prema Gospodnjem zakonu, vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
2:40: I dijete je raslo i jačalo u duhu, ispunjavajući se mudrošću i milost je Božja bila na njemu.
2:41: A njegovi su roditelji svake godine odlazili u Jeruzalem na svetkovinu Pashe.
2:42: I kad mu je bilo dvanaest godina, oni su uzišli u Jeruzalem po običaju te svetkovine.
2:43: I kad su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a Josip i njegova majka to nisu znali.
2:44: I pretpostavljajući da je on među suputnicima, otišli su dan hoda i tražili ga među rodbinom i znancima.
2:45: A kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem tražeći ga.
2:46: I dogodilo se da su ga nakon tri dana našli u Hramu gdje sjedi usred učitelja i sluša ih i postavlja im pitanja.
2:47: I svi koji su ga slušali bili su zapanjeni njegovim shvaćanjem i odgovorima.
2:48: I kad su ga ugledali, iznenadili su se, a njegova majka mu je rekla: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja tražili smo te žalosteći se.”
2:49: A on im je rekao: “Zbog čega ste me tražili? Niste li znali da moram biti u onome što je Oca moga?”
2:50: A oni nisu razumjeli tu besjedu koju im je izgovorio.
2:51: Tada je sišao s njima i došao u Nazaret te im bio pokoran. A njegova je majka čuvala sve te besjede u svome srcu.
2:52: A Isus je napredovao u mudrosti i rastu, i u naklonosti kod Boga i ljudi.