Luka

Poglavlje 6

6:1: I dogodilo se da je on, u Drugi Šabat poslije Prvog, prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trli ga rukama i jeli.
6:2: A neki su ih farizeji upitali: “Zašto činite što nije zakonom dopušteno činiti u dane Šabata?”
6:3: Nato im je Isus odgovorio rekavši: “Niste li čitali što je učinio David kad je ogladnio, on i oni koji su bili s njim;
6:4: kako je ušao u Božju kuću te uzeo i pojeo prinesene kruhove koje zakonom nije dopušteno jesti nikome osim svećenicima pa ih dao i onima koji su bili s njim?”
6:5: Tada im je rekao: “Sin je čovječji gospodar i Šabata.”
6:6: I dogodilo se da je on i na jedan drugi Šabat ušao u sinagogu i poučavao; i ondje je bio neki čovjek kome je usahla desnica.
6:7: A pismoznanci i farizeji su ga promatrali hoće li na Šabat ozdravljati kako bi našli optužbu protiv njega.
6:8: Ali je on znao njihove misli te rekao čovjeku koji je imao usahlu ruku: “Ustani i stani u sredinu!” I on je ustao i stajao.
6:9: Tada im je Isus rekao: “Nešto ću vas upitati: Je li zakonom dopušteno na Šabat činiti dobro ili činiti zlo, spasiti život ili ga uništiti?”
6:10: I kad ih je sve pogledao unaokolo, rekao je čovjeku: “Ispruži svoju ruku!” I on je tako učinio i ruka mu se obnovila, postala zdrava kao i druga.
6:11: A oni su se ispunili bijesom te se međusobno dogovarali što bi Isusu mogli napraviti.
6:12: I dogodilo se u one dane da je otišao na goru moliti i proveo je svu noć u molitvi Bogu.
6:13: A kad je osvanuo dan, pozvao je svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu, koje je prozvao i apostolima:
6:14: Šimuna, koga je prozvao i Petrom, i Andriju, brata njegova; Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja;
6:15: Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Šimuna zvanog Zelot;
6:16: Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga koji je bio izdajnik.
6:17: Tada je sišao s njima i zaustavio se na ravnici; a bilo je mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, te iz primorja Tira i Sidona, koji su došli slušati ga i ozdraviti od svojih bolesti;
6:18: a ozdravljali su i oni koje su mučili nečisti duhovi.
6:19: I sve ga je mnoštvo nastojalo dotaknuti jer je iz njega izlazila snaga i sve ih ozdravljala.
6:20: A on je podigao svoje oči prema svojim učenicima i govorio: “Blaženi budite vi siromasi, jer vaše je kraljevstvo Božje.
6:21: Blaženi ste koji sada gladujete jer ćete se nasititi! Blaženi ste koji sada plačete jer ćete se smijati!
6:22: Blaženi ste kad vas ljudi zamrze i kad vas odvoje i pogrde, te vaše ime odbace kao zlo radi Sina čovječjega!
6:23: Radujte se u taj dan i poskakujte od veselja; jer, evo, velika je vaša nagrada u nebu! Jer su isto tako činili prorocima očevi njihovi.
6:24: Ali jao vama, bogataši, jer ste primili svoju utjehu!
6:25: Jao vama koji ste siti, jer ćete gladovati! Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati!
6:26: Jao vama kad svi ljudi budu o vama dobro govorili jer su isto tako činili lažnim prorocima očevi njihovi!”
6:27: “Ali vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze.
6:28: Blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas zlostavljaju.
6:29: Onome tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi; i onome tko ti otima ogrtač, ne brani da ti otme i kaput.
6:30: Podaj svakome tko od tebe zatraži, a od onoga koji otima tvoja dobra, ne traži natrag.
6:31: I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
6:32: Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.
6:33: I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva li vam je hvala? Jer čak i grešnici to isto čine.
6:34: I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate natrag primiti, kakva li vam je hvala? Jer i grešnici pozajmljuju grešnicima da bi isto natrag primili.
6:35: Nego, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ničemu, pa će vam biti velika nagrada, i bit ćete djeca Svevišnjega. Jer je on dobrostiv prema nezahvalnima i zlima.
6:36: Budite stoga milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.”
6:37: “Ne sudite, i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i oprostit će vam se.
6:38: Dajte, i dat će vam se; mjeru dobru, nabijenu i natresenu i preobilnu dat će ljudi u krilo vaše. Jer istom mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.”
6:39: Onda im je rekao usporedbu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti?
6:40: Učenik nije nad svojim učiteljem, ali će svaki koji se usavrši biti kao njegov učitelj.
6:41: A zašto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
6:42: Ili kako možeš reći bratu svome: ʻBrate, dopusti da ti izvadim trun koji ti je u oku,ʼ kad sâm ne primjećuješ brvna u oku svome? Licemjeru! Najprije izvadi brvno iz oka svoga, pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun što je u oku brata tvoga.
6:43: Jer dobro stablo ne rađa lošim plodom, niti loše stablo ne rađa dobrim plodom.
6:44: Jer svako se stablo poznaje po svome plodu. Jer ljudi ne beru s trnja smokve, niti s trnjaka ne trgaju grožđe.
6:45: Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi zlo; jer mu usta govore iz obilja srca.”
6:46: “A zašto me zovete: ʻGospodine, Gospodine,ʼ a ne činite ono što govorim?
6:47: Svaki koji dolazi k meni i sluša besjede moje te ih izvršava, pokazat ću vam kome je sličan:
6:48: sličan je čovjeku koji je sagradio kuću i iskopao duboko te položio temelj na stijeni. A kad je nastala poplava, bujica je žestoko navalila na tu kuću i nije ju mogla uzdrmati jer je utemeljena na stijeni.
6:49: Ali tko čuje, a ne izvršava, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na tlu bez temelja. Žestoko je navalila na nju bujica, i odmah se srušila pa je od te kuće nastala velika ruševina.”