Marko

Poglavlje 10

10:1: I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana. I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao.
10:2: Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?”
10:3: A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?”
10:4: A oni su rekli: “Mojsije je dopustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.”
10:5: Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napisao vam je taj propis.
10:6: Ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko.
10:7: Zbog toga će čovjek napustiti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju,
10:8: i njih dvoje će biti jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
10:9: Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!”
10:10: A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome.
10:11: A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj.
10:12: I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.”
10:13: I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili.
10:14: A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!
10:15: Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.”
10:16: Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i blagoslivljao ih.
10:17: A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?”
10:18: A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga!
10:19: Zapovijedi znaš: ʻNe čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!ʼ ”
10:20: A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to obdržao od svoje mladosti.”
10:21: Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!”
10:22: A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak.
10:23: A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!”
10:24: A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
10:25: Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
10:26: A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?”
10:27: A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!”
10:28: Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.”
10:29: A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja,
10:30: a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život.
10:31: Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”
10:32: I bili su na putu ulazeći u Jeruzalemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi:
10:33: “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima,
10:34: te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.”
10:35: Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.”
10:36: A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?”
10:37: Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!”
10:38: Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?”
10:39: A oni su mu odgovorili: “Možemo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim,
10:40: ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.”
10:41: A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana.
10:42: Ali ih je Isus pozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima.
10:43: Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
10:44: I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.
10:45: Jer ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego služiti i predati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
10:46: Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.
10:47: A kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
10:48: I mnogi su mu naređivali da treba šutjeti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
10:49: A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!”
10:50: I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu.
10:51: A Isus je progovorio te ga upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!”
10:52: Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je progledao te je putem slijedio Isusa.