Marko

Poglavlje 6

6:1: Zatim je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga učenici slijedili.
6:2: A kad je došao Šabat, počeo je poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govoreći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama?
6:3: Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega.
6:4: A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.
6:5: I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.
6:6: I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima poučavajući.
6:7: Tada je pozvao dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima.
6:8: I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku,
6:9: nego neka obuju sandale; i neka ne nose dvije košulje.
6:10: Onda im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.
6:11: A oni koji vas ne prime i ne slušaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih. Uistinu vam kažem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.”
6:12: Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati.
6:13: I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.
6:14: I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.”
6:15: Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!”
6:16: A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.”
6:17: Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio.
6:18: Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!”
6:19: Zato je Herodijada bila u zavadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla
6:20: jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je čuvao; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado.
6:21: I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji.
6:22: Tada je kći spomenute Herodijade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!”
6:23: I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.”
6:24: A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja!”
6:25: I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
6:26: I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti.
6:27: I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici
6:28: te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci.
6:29: A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob.
6:30: Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali.
6:31: A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti.
6:32: I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo.
6:33: A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze, i mnogi su ga prepoznali, pa su pješice iz svih gradova pohrlili onamo, te ih pretekli i skupili se kod njega.
6:34: A kad je Isus izašao, ugledao je mnogo ljudi te se sažalio nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira; i počeo ih je poučavati mnogočemu.
6:35: A kad je već bio kasni sat, prišli su mu učenici i rekli: “Pusto je mjesto i već je kasni sat.
6:36: Raspusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.”
6:37: On im je odgovorio rekavši: “Dajte im vi jesti!” A oni su ga upitali: “Da idemo kupiti kruha za dvjesto dinara i damo im jesti?”
6:38: A on im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” A kad su doznali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.”
6:39: Onda im je zapovjedio da sve, po skupinama, posjednu na zelenu travu.
6:40: I posjedali su u redove po sto i po pedeset.
6:41: A kad je uzeo pet kruhova i one dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove te dao svojim učenicima da stave pred njih. I one dvije ribe je razdijelio svima.
6:42: I svi su jeli i nasitili se.
6:43: I nakupili su dvanaest punih košara ulomaka; a tako i od riba.
6:44: A onih što su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća muškaraca.
6:45: I odmah je primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu naprijed na drugu stranu prema Betsaidi, dok je on raspuštao narod.
6:46: I pošto ih je raspustio, otišao je na goru moliti.
6:47: A kad se spustila večer, lađa je bila nasred mora, a on sâm na kopnu.
6:48: I vidio ih je kako se muče veslajući, jer im je bio protivan vjetar, te je oko četvrte noćne straže došao k njima hodajući po moru. I htio ih je mimoići,
6:49: a oni, kad su ga vidjeli gdje hoda po moru, pomislili su da je duh te počeli vikati;
6:50: jer su ga svi vidjeli i uznemirili se. A on im je odmah progovorio te rekao: “Raspoložite se, ja sam! Ne bojte se!”
6:51: Zatim se popeo k njima u lađu, i vjetar je utihnuo. A oni su se jako, preko mjere, u sebi zadivili i začudili;
6:52: jer nisu razmotrili čudo s kruhovima, nego su im srca bila otvrdnuta.
6:53: A kad su prešli na drugu stranu, došli su u zemlju Genezareta i pristali uz obalu.
6:54: I čim su izašli iz lađe, odmah su ga prepoznali,
6:55: te su pretrčali sav onaj kraj i počeli donositi na posteljama bolesnike tamo gdje su čuli da je on.
6:56: I kamo god bi ulazio u sela, ili gradove, ili zaseoke, po ulicama su postavljali bolesnike i zaklinjali ga da se dotaknu makar samo ruba njegove odjeće. I koji su ga dotaknuli, ozdravili su.