Marko

Poglavlje 7

7:1: Zatim su se skupili kod njega farizeji i neki od pismoznanaca koji su došli iz Jeruzalema,
7:2: i kad su vidjeli neke od njegovih učenika gdje jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, okrivili su ih.
7:3: Jer farizeji i svi Židovi ne jedu ništa ako prije ne operu ruke, držeći se predaje starih.
7:4: I s tržnice ne jedu ako se ne operu. I još je mnogo drugoga što su prihvatili te drže: pranje čaša, i lonaca, mjedenog posuđa i stolova.
7:5: Tada su ga farizeji i pismoznanci upitali: “Zašto se tvoji učenici ne ponašaju po predaji starih, nego jedu kruh neopranih ruku?”
7:6: On je odgovorio rekavši im: “Dobro je prorokovao Izaija o vama, licemjeri; kao što je zapisano: ʻOvaj me narod usnama poštuje, a srce je njihovo daleko od mene.
7:7: Ali me uzalud štuju poučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.ʼ
7:8: Jer ste ostavili zapovijed Božju, držite predaju ljudsku: pranje lonaca i čaša, i mnogo drugog tomu sličnog činite.”
7:9: Onda im je rekao: “Lijepo! Odbacujete zapovijed Božju da biste sačuvali vlastitu predaju.
7:10: Jer je Mojsije govorio: ʻPoštuj oca svoga i majku svoju!ʼ i: ʻTko prokune oca ili majku, neka skonča smrću!ʼ
7:11: Ali vi govorite: ʻAko čovjek kaže ocu ili majci: Ono što bi ti od mene moglo koristiti, korban je, to jest dar, tada je slobodan.ʼ
7:12: I ništa mu više ne dopuštate učiniti za svoga oca ili svoju majku,
7:13: ukidajući Riječ Božju svojom predajom koju ste vi predali. I mnogo tomu sličnog činite.”
7:14: I kad je dozvao sve te ljude k sebi, govorio im je: “Poslušajte me svi i shvatite!
7:15: Nema ništa izvan čovjeka što bi ga, ulazeći u njega, moglo onečistiti, nego što iz njega izlazi, ono onečišćuje čovjeka.
7:16: Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!”
7:17: A kad je od naroda otišao i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali u vezi te usporedbe.
7:18: Tada im je rekao: “Zar ste i vi tako nerazumni? Ne uviđate li da sve što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti,
7:19: jer mu ne ulazi u njegovo srce nego u trbuh i odlazi u zahod, čisteći tako sva jela?”
7:20: Onda je rekao: “Ono što izlazi iz čovjeka, to onečišćuje čovjeka.
7:21: Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva,
7:22: krađe, pohlepa, opakost, prijevara, razuzdanost, zlo oko, hula, oholost, ludost.
7:23: Sva ova zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”
7:24: Zatim je ustao i otišao odande na granice Tira i Sidona, te ušao u neku kuću; nije želio da to netko sazna, ali se nije mogao sakriti,
7:25: jer je neka žena, čija je kćerkica imala nečistog duha, čula za njega i došla te pala pred njegove noge.
7:26: Ta je žena bila Grkinja, Sirofeničanka rodom; i zaklinjala ga je da istjera đavla iz njezine kćeri.
7:27: Ali joj je Isus rekao: “Pusti najprije da se nasite djeca; jer nije dolično uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!”
7:28: A ona je odgovorila i rekla mu: “Da, Gospodine, ali i psići pod stolom jedu od dječjih mrvica.”
7:29: Nato joj je rekao: “Zbog te riječi idi, izašao je đavao iz tvoje kćeri!”
7:30: A kad je došla svojoj kući, našla je da je đavao izašao, a njezina je kći ležala na postelji.
7:31: Onda je ponovo otišao iz krajeva Tira i Sidona te došao do Galilejskog mora, usred krajeva Dekapola.
7:32: I doveli su mu jednog gluhog mucavca i zamolili ga da stavi na njega ruku.
7:33: A on ga je iz mnoštva uzeo nasamo, stavio svoje prste u njegove uši te pljunuo i dotaknuo se njegova jezika.
7:34: I kad je pogledao u nebo, uzdahnuo je te mu rekao: “Effatha!”, to jest: “Otvori se!”
7:35: I odmah su mu se otvorile uši i razriješila se sveza njegovog jezika, te je pravilno govorio.
7:36: I naložio im je da nikome ne govore; ali što im je više nalagao, oni su to još više razglašavali
7:37: i bili preko mjere zapanjeni govoreći: “Sve je dobro učinio! Daje gluhima čuti i nijemima da govore!”