Matej

Poglavlje 14

14:1: U ono je vrijeme Herod tetrarh čuo glas o Isusu
14:2: pa je rekao svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! Uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.”
14:3: Jer Herod je uhitio Ivana te ga svezao i bacio u tamnicu radi Herodijade, žene svoga brata Filipa;
14:4: jer mu je Ivan rekao: “Nije ti zakonom dopušteno imati je!”
14:5: A kad ga je htio ubiti, bojao se mnoštva jer su ga držali za proroka.
14:6: Ali kad se slavio Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred njima i ugodila Herodu.
14:7: Zato joj je uz zakletvu obećao dati što god zamoli.
14:8: A ona je, unaprijed upućena od svoje majke, rekla: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
14:9: Nato se kralj ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su s njim bili pri jelu, zapovjedio je da joj se preda.
14:10: Zatim je poslao da se Ivanu odrubi glava u tamnici,
14:11: i njegovu glavu donijeli na pladnju pa je predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci.
14:12: Onda su došli njegovi učenici, uzeli tijelo i pokopali ga, te otišli i izvijestili Isusa.
14:13: Kad je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo. A kad je narod to čuo, slijedio ga je pješice iz gradova.
14:14: Tada je Isus izašao, ugledao veliko mnoštvo, te se sažalio nad njima i ozdravio im bolesnike.
14:15: A kad se spustila večer, prišli su mu njegovi učenici govoreći: “Ovo je pusto mjesto i već je kasno; otpusti mnoštvo da mogu ići u sela i kupiti sebi namirnice.”
14:16: A Isus im je rekao: “Ne trebaju otići; vi im dajte jesti.”
14:17: A oni su mu rekli: “Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.”
14:18: Tada je on rekao: “Donesite mi ih ovamo!”
14:19: I zapovjedio je mnoštvu da sjedne na travu, pa je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blagoslovio te razlomio i dao kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
14:20: I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih ulomaka skupili su dvanaest punih košara.
14:21: A onih što su jeli bilo je oko pet tisuća muškaraca, pored žena i djece.
14:22: I odmah je Isus primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu, dok je on otpuštao mnoštvo.
14:23: I kad je otpustio mnoštvo, popeo se na goru, nasamo, da se moli. A kad se spustila večer bio je tamo sâm.
14:24: Ali je lađa već bila nasred mora, bacana valovima, jer je vjetar bio suprotan.
14:25: A za četvrte noćne straže Isus je pošao k njima hodajući po moru.
14:26: A kad su ga učenici ugledali kako hoda po moru, uznemirili su se, govoreći: “To je duh!” I od straha su vrisnuli.
14:27: Ali im je Isus odmah progovorio te rekao: “Raspoložite se, ja sam! Ne bojte se!”
14:28: A Petar mu je odgovorivši rekao: “Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi.”
14:29: A on je rekao: “Dođi!” I kad je Petar izašao iz lađe, hodao je po vodi da dođe k Isusu.
14:30: Ali kad je ugledao žestok vjetar, uplašio se i pošto je počeo tonuti, povikao je govoreći: “Gospodine, spasi me!”
14:31: A Isus je odmah pružio ruku i uhvatio ga pa mu rekao: “O malovjerni, zašto si posumnjao?”
14:32: I čim su ušli u lađu, vjetar je prestao.
14:33: Nato su se oni u lađi primakli te mu iskazali štovanje govoreći: “Doista, ti si Sin Božji!”
14:34: I kad su preplovili, došli su u genezaretski kraj.
14:35: A čim su ga ljudi iz onog mjesta prepoznali, razglasili su po svoj onoj okolici i donosili mu sve bolesnike,
14:36: te ga zaklinjali da se samo dotaknu ruba njegove odjeće. I svi koji su se dotaknuli, potpuno su ozdravili.